Mateo Šušnjevica – malo je i relativno nepoznato istarsko selo podno obronaka Učke, čija povijest i kulturno nasljeđe kriju brojne zanimljivosti. Jedno je od rijetkih mjesta gdje možete čuti i upoznati se sa izumirućim Istro-rumunjskim jezikom lokalnog Vlaškog stanovništva. Danas se ovim jezikom služi svega 50-ak izvornih govornika u selima Šušnjevici, te susjednoj Novoj Vasi, Brdu, Letaju i Jesenoviku.
S ciljem očuvanja ovog jedinstvenog jezika, isti je uvršten na listu zaštićene nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i Unescov atlas ugroženih jezika. U prizemlju obnovljene škole u Šušnjevici otvoren je svojevrsni eko-muzej gdje možete naučiti više o samim Vlasima, Vlaškom jeziku, njihovom načinu života ali i djelu novije povijesti ovog mjesta – kada je Šušnjevica bila poznata po „kontrabandu“, odnosno krijumčarenju.
Kontraband
Dio ove priče vodi nas u tridesete godine prošloga stoljeća. U period kada je Istra pripadala Italiji, a Kvarner s Rijekom do Mošćeničke drage bio proglašen „zona franca“ bezcarinskom zonom. Na tom je području roba široke potrošnje bila jeftinija nego u Istri, pa je švercanje i preprodaja robe iz bescarinske zone bio jedan od načina preživljavanja ondašnjega siromašnog stanovništva.
Žitelji Šušnjevice i okolnih sela, pa sve do Labinštine i Žminjštine, po nekoliko puta tjedno prelazili bi u tajnosti Učku. S druge strane bi prodavali svoje poljoprivredne proizvode kako bi mogli kupiti najčešće kavu, šećer i petrolej. Stvari koje je bilo kasnije najlakše preprodati po povratku.
U ovom blogu zaputiti ću se dijelom jedne od tri krijumčarske rute preko Učke, danas prenamijenjenih u planinarske staze. Penjući se pritom i na Vojak – najviši vrh Istarskog poluotoka. Sve kako bi doživio što su sve nekada ljudi svakodnevno prilazili pješice, ne iz hobija kao ja danas, već iz prijeke potrebe za preživjeti i zaraditi kruh za svoju obitelj.
Staza
Cijela ruta kojom sam se zaputio krenula je s besplatnog parkinga kraj rukometnog igrališta, odmah na ulazu u selo.
U početku je potrebno dvjestotinjak metara slijediti cestu do prvih kuća, te zatim na križanju skrenuti desno – prema područnoj Školi. U njoj je uređen prijespomenuti eko-muzej, dok s njezine lijeve strane (kraj kapelice) započinje kameniti šumski puteljak. To je ujedno početak rute „kontrabanda“ kojim započinje ovaj uspon preko Učke.
Na početku stoji tabla s informacijom da je do vrha Vojak potrebno 4.5h hoda, dok je meni skupa s pauzama bilo potrebno sat vremena manje. Staza se u početku blago uspinje kroz šumicu, koju već nakon 500 metara zamjenjuju kamene livade i nisko raslinje smreke. Ispred mene ukazuje se prekrasan pogled na masiv planine Učke, a dolaskom do napuštene pruge, slikovite plodne ravnice Čepićkog polja s druge strane.
Prelaskom ovog monumenta davno prošloga vremena, potrebno je skrenuti lijevo s makadamske ceste i sljediti planinarske markacije. Dio staze kontrabanda označen je također oznakama u obliku slova „K“. Ovdje utabana stazica po sada većinski travnatom terenu, započinje svoj strmi uspon prema vršnom grebenu.
Kroz sljedeća 3 kilometra staze, potrebno je savladati preko 500 metara visinske po terenu bez mnogo stabala, otvorenom prema surovim elementima planine. Čeoni vjetar za vrijeme bure te nemilosrdno sunce bez hladovine, mogu značajno otežati ovaj uspon, zbog čega preporučam ovu stazu jedino za hladniji dio godine, kada nema previše vjetra. Srećom dan mog uspona bio je idealan, a mirisi kadulje oko staze pročistili su mi sinuse i olakšali ovaj uspon.
Grebenom do Male Učke
Otprilike sat vremena bilo mi je potrebno za spojiti se sa širokom stazom plinovoda na vršnom djelu Učke. Istom je potrebno skrenuti lijevo, te je pratiti nekih 500m, do ponovnog spajanja na pl. stazicu, koja se odvaja s desne strane među niske borove.
Za dvjestotinjak metara ponovno staza sječe makadamski put, dok se netom prije njega nalazi odlično mjesto za napraviti pauzu. Uređeni dio s klupicama i stolom, te photo-pointom idealan je za uživati u pogledu na Vojak i Suhi vrh, kao i greben kojim smo uspeli do ovdje. Pogled na zasnježeni krajolik koji je u potpunosti prevladao, učinio je ovaj kraj pravom bajkom!
Pri spajanju na makadamski put, potrebno je nastaviti desno rutom Kontrabanda u smjeru zaseoka Podmaj, koju nedugo zatim napuštamo. Već nakon 20 m s lijeve strane kreće odvojak kroz nisku vegetaciju te zatim šumu prema selu Mala Učka. Na ovom prvom dijelu kroz niske borove, dobro bi došla koja markacija više, te pripazite da slučajno ne zalutate. Jednom kad ponovno uđete u šumu staza se prati vrlo lako.
Pri izlasku na pašnjake neposredno prije Male Učke, otvoriti će se prekrasan pogled na Vojak, koji je sada već vrlo blizu. Ovdje možete nadopuniti vodu na javnoj slavini, te napraviti jednu pauzu prije završnog uspona koji kreće od sirane OPG Maliki.
Završni uspon na Vojak iz Male Učke
Upravo od Male Učke kreće najkraći ali i najstrmiji uspon na vrh Učke. Ovaj dio je vikendom dosta popularan pa postoji velika vjerojatnost da će te na ovoj zadnjoj dionici sresti mnogo hodača. Staza je lijepo održavana, te u sljedećih nešto manje od sat vremena koliko je potrebno do vrha, prolazi kroz divnu šumu bukve, do izlaska na prijevoj Sedlo. Od Sedla do vrha nastavlja strma livada, te uski kameniti greben do kule koja označava Vojak (1401m) – najviši vrh Učke.
Za sav trud i mukotrpni uspon biti ćete nagrađeni panoramskim pogledom na cijeli Kvarner, Rijeku, Istru, te otoke Cres i Lošinj. Dok zimi, za lijepog vremena možete vidjeti i Alpe sve do Triglava na sjeveru te Italiju i Dolomite na zapadu. Koliko god puta sam bio ovdje, uvijek me iznova oduševi (osim ako je u magli)!
Idealno je mjesto za jednu podulju pauzu za ručak, posebice u toplijem dijelu godine kada je otvorena suvenirnica na vrhu, gdje možete kupiti i osvježiti se hladnim pićem. Uzmite si neko vrijeme i samo uživajte u pogledu, neće vam biti žao uloženog truda za doći do vrha!
Povratak
Nakon odmora na vrhu, potrebno se vratiti do Šušnjevice. Pošto staza nije kružna, povratak ide istim putem kojim smo se uspinjali. Za se vratiti do parkinga srećom samo silazimo, te ide mnogo brže neko uspon. Otprilike 2 h potrebna su za spustiti se s planine nazad u Šušnjevicu.
Za kraj
Na ovoj turi dobro ćete se umoriti i pravi je izazov za kondiciju. Iako tehnički nije zahtjevna, iziskuje prelaženje preko 1300 m visinke razlike u svega 8 km koliko je potrebno za doći do vrha. Stvarno je zanimljivo proći kroz toliko različitih krajolika te doživjeti kako su nekada ljudi prelazili ovu planinu, prije modernih prijevoznih sredstava.
Svaka čast ondašnjim „kontrabandijerima“ koji su na gotovo svakodnevnoj bazi pohodili ovu rutu i spuštali se na drugu stranu u Rijeku, Opatiju, Lovran, Mošćeničku Dragu kako bi zaradili koju kintu za preživjeti.
Detalji planinarske rute:
- Najbolje posjetiti: Proljeće, jesen, zima
- Dužina staze: 18 km
- Savladana visina: otprilike 1300 mnv
- Vrijeme prolaska rute: 7 h s pauzama
- Prikladna za pse: Da
- Težina: kondicijski vrlo zahtjevno, tehnički lagano
Šušnjevica, Istra, veljača 2025.
