Mateo Novi vikend, nova avantura – tako je bilo i ovog Uskrsa, kada sam se odlučio na nešto sasvim novo i netipično. Već dulje vrijeme istražujem pojam bikepacking-a, načina putovanja biciklom gotovo potpuno neovisnog o faktorima poput javnoga prijevoza, smještaja i satnicama o kojima uvijek nekako ovisimo kad putujemo. Noseći šator, hranu, kuhalo i sve potrebno natovareno na bicikli, svaka livada, šuma ili plaža može postati dom za jednu večer.
Odlučio sam isprobati i zaputiti se na jednu takvu bikepacking avanturu negdje blizu kuće, a daleko. Otoku koji gledam svaki put kada idem na more, a istog nikad nisam posjetio. Moja destinacija bio je otok Cres, a cilj bicikliranje cijele njegove dužine, s završetkom u Malom Lošinju unutar 3 dana.
Priprema za Bikepacking
Kada je ideja o ovom putu bila jasna, bacio sam se u nabavku opreme za je realizirati. Naručio sam bisage s Aliexpressa, kupio nekoliko rezervnih zračnica u decathlonu, set za popravak lanca i malu pumpu. Sve ostalo sam već imao s prijašnjih višednevnih planinarskih tura (šator, vreću, karimat, kuhalo).
U narednim tjednima sve ja oprema stigla, spakirao sam bisage, natovario bicikl, te odradio probnu vožnju oko mog sela. Natovarenih 10 kg opreme i 2l vode osjetili su se na biciklu, ali nisu drastično otežali bicikliranje, nositi tu težinu u ruksaku na leđima kod tradicionalnog backpackinga, bilo bi znatno teže.
1. dan: Porozina – Cres – Valun
Sada već spreman za put, samo sam isčekivao veliki petak, dan početka moje avanture. Jedino što me malo brinulo bila je loša prognoza, posebice jako jugo zbog kojeg je katamaran za Lošinj bio otkazan. Jutro prije puta bilo je dosta neizvjesno, ali mnogo bolje nego prijašnjih dana. Srećom pa trajekt može podnijeti malo valovito more, te je linija Brestova – Porozina u 09:30 plovila po rasporedu.
Nakon 20 min. plovidbe, uslijedilo je iskrcavanje u luci Porozina na Cresu, te prvi dugačak uspon dobrodošlice dug skoro 12km. Pričekao sam prvo da sva vozila napuste trajekt, kako bi imao cestu sljedećih nekoliko sati samu za sebe.
Iznenađujuće prvi uspon iako dug, nije bio strm, te se bez problema dalo pedalirati cijelu dionicu. Novi asfalt, proširena cesta i jutarnja svježina bili su idealni za početak. Prekrasni pogledi na Istru, te impozantno strmu obalu Cresa oduševljavali su tokom uspona do 400m visokog prijevoja. Kod skretanja za mjesto Beli, završava uspon, te je idealno mjesto za napraviti kratak predah s panoramskim pogledom na Istru, Kvarner i otok Krk. Vrlo je velika vjerojatnost da ćete na ovom dijelu sresti mnoštvo ogromnih bjeloglavih supova, koji nadljeću ovaj dio otoka u potrazi za hranom.
Ovo je ujedno i najviša točka prvoga dana nakon koje slijedi zaslužen spust od nekih 13km kojeg ni čeoni vjetar nije mogao omesti. Prava uživancija bilo je spustiti se do grada Cresa u kojem sam napravio dulju pauzu za ručak.
Cres
Ulice prepune ljudi, uličnih performera, terase kafića okupirane brojnim turistima, domaćim i stranim nagovještaju da je sezona polako krenula. Čim sunce ugrije, slikovite kamene ulice Cresa udahnute novim zivotom kraj modroga mora, dočekuju i inspiriraju sve koji se zateknu u njima. Dva-tri sata odmora bila su dovoljna za detaljno istražiti ovaj mali obalni dragulj.
Odmoran i sit, u poslijepodnevnim satima, zaputio sam se na zadnji dio puta do malog ribarskog mjestašca Valun. Do njega vodi na prvu jednostavna označena biciklistička staza po makadamu, koja zapravo ispadne pravi izazov na kraju. Beskrajni silasci i usponi, veliko kamenje na pojedinim dijelovima i nemilosrdno sunce čine zadnjih 15 km mnogo zahtjevnijim nego što sam planirao. Na mnogo sam se mjesta borio sa guranjem bicikla, kako uzbrdo tako i nizbrdo. Ali preživio sam, te se sve isplatilo dolaskom u prekrasan Valun.
Zasluženi odmor proveo sam na mirnoj plaži kraj kampa, prije same večere i ugodnog razgovora s prijateljskim osobljem restorana San Marco. Večera, pivica i proletio je dan, te došlo vrijeme za spavanac u šatoru s 5 zvjezdica.
2. dan: Valun – Lubenice – Osor – Nerezine
Iduće jutro krenulo je ranim buđenjem s prvim zrakama sunca. Dio jutarnje rutine sastojao se od sklapanja šatora, pakiranja, te kavice u Valunjanki prije polaska prema Lubenicama.
Dug i strm uspon prema Žbičini i Lubencama pokazali su se kao pravi izazov, najteži u cijeloj ovoj avanturi. Biciklistička staza vodila je strmim usponom od mora do slikovitih Lubenica smještenih na 400m visokoj litici. Dijelom betonirani put, a dijelom planinarsko / biciklistička staza toliko su strmi da sam većinu od tih 5km morao gurati bicikl uz česte pauze za odmor.
Niska stabla i samoniklo bilje u proljetnom cvatu pružili su mi barem malo hlada te rapsodiju mirisa i boja, sinusi su uživali dok su noge patile. Srećom već nakon nekih sat vremena najgori dio je završio, te se otvorio impresivan pogled na Lubenice i poznatu plažu podno njezinih litica. Osim pogleda na obalu, u mjestašcu kao da je vrijeme stalo, sve djeluje napušteno, bez žive duše. Osim par planinara nisam sreo nikoga.
Ubrzo sam produžio dalje, spuštati se prema selu Mali Podol, gdje makadamski put kreće oko Vranskog jezera prema selu Grmov. U tih 7 km najveći problem pokazao se blato, te česte lokve zbog kiša koje su padale prethodnih dana. Osim toga nisam imao većih poteškoća, te sam laganom vožnjom uz znatiželjne poglede brojnih ovaca, stigao do sela Grmov. U nastavku je uslijedio dugi spust do glavne ceste, s kojeg su se otvarali prekrasni pogledi na Vransko jezero i surovi okolnji kraj.
Spust do Osora
Jednom kad sam kročio na glavnu cestu, krenula je 15km duga gotovo ravna dionica s silaskom do Osora na kraju. Ovaj dio otoka dosta je gol, kamenit i surov, a čeoni južni vjetar natjerao me je da se kontinuirano borim s njime. Pedaliranje uzbrdo, pedaliranje po ravnom, pedaliranje nizbrdo, istrošili su moje zadnje atome snage. Spasila me jedino Jadranka trgovina u mjestu Belej gdje sam stao nešto pojesti i popiti za malo nadoknaditi energiju na pola puta do Osora.
Dolaskom u Osor, prošetao sam malo ulicama ovog gradića koji je zahvaljujući svom strateškom položaju, kroz povijest bio važan trgovački i pomorski centar na Jadranu. U rimsko doba, upravo u ovom mjestu izgrađen je kanal kojim se razdvojio Cres i Lošinj, omogućivši plovidbu između otoka. Isti postoji dan danas i preko njega prolazi pokretni most.
Nisam se dugo zadržao ovdje, već sam nakon pauze nastavio biciklističkim autoputom prema 5km udaljenim Nerezinama. Malo većem ali mirnom naselju s prekrasnom rivom i tek otvorenim kampom Rapoća kraj mora u kojem sam se smjestio. Ostatak dana proveo sam na rivi, uživajući u zvuku valova i ugodnim suncu, te pizzi iz obližnjeg restorana nakon ispedaliranih 35 km.
3. dan: Nerezine – Veli Lošinj – Mali Lošinj
Zadnji dan ove avanture započeo je standardno jutarnjom kavicom, te čokoladnim jajima koji su se dijelili povodom Uskrsa. Dobar početak najlakšeg i najljepšeg dana bicikliranja. Prvih nekoliko kilometra pratio sam glavnu prometnicu iznad strme obale, te polako ostavljao dominantni vrh Osoršćice iza sebe. Na cesti nije bilo žive duše, a od naselja Ćunski može se biciklirati po kombinaciji nogostupa i biciklističkih staza do Maloga Lošinja, te samim time izbjeći promet u potpunosti. Staza vodi tik uz obalu, a kristalno čisto more malo lošinjske luke mami svojom ljepotom. Šteta što je još uvijek malo prohladno inače bi iskoristio priliku za jedan kupanac.
Nakon nekih sat vremena, odnosno 18 km, stižem u Mali Lošinj, kojeg na prvu preskačem jer mi je cilj bio prvo otići još par km dalje u Veli Lošinj. Uskoro dolazim do slikovite lučice Rovenska i luke Veli Lošinj koje svojim šarenim fasadama i privezanim čamcima stvaraju pravi prizor sa razglednica. Poseban je osjećaj biciklirati uz pogled na najmodrije more, i tako čarobne gradiće pune života ovog uskršnjeg vikenda.
Mali Lošinj
Neko vrijeme uživam u prekrasnom jutru Velog Lošinja prije povratka u Mali Lošinj – najveći otočni gradić na Jadranu. Mirnoća prije posjećenih gradića ovdje nestaje, te je zamjenjuju brojni turisti koji uživaju na suncu podno prekrasnih palmi lošinjske rive. Hrpa restorana, kafića i suvenirnica u kojima zaposlenici već željno isčekuju svakoga gosta, povlačeći ga doslovno za rukav kako bi posjetio njihov lokal.
Prošao sam gradić uzduž i poprijeko, te zastao u poznatom muzeju Apoksiomena za kraj. Muzej je to posvećen statui mladog atlete pronađenoj u moru nedaleko grada 1996. godine. Pretpostavlja se da potječe iz otprilike 1. stoljeća prije Krista, a izrađen je od bronce i visok je oko 192cm. Danas je Apoksiomen jedan od najvažnijih otkrića antičke umjetnosti na hrvatskom tlu i stvarno je impresivan (kao i cijena od 12 € za pogledati kip).
Završenim obilaskom muzeja moja biciklistička avantura privela se kraju, te je jedino preostalo uhvatiti popodnevni katamaran za Pulu.
Detalji rute:
- Ukupno biciklirano oko 120 km.
- Savladano oko 2000 m visinske razlike u 3 dana.
- 2 noćenja u šatoru.
- 0 probušenih guma.
- Jadrolinija vozni red (Brestova – Porozina), Krilo vozni red (Lošinj – Pula)
Za kraj
120 km pod kotačima te preko 2000 m uspona učinili su ovaj vikend pravim izazovom kojeg sam uspješno ostvario! Mogu reći da mi se stvarno dopao ovaj način “usporenog” bikepacking putovanja. Potpuno je drugačije doživjeti sve mirise, zvukove, kao i prirodu biciklirajući, za razliku od automobila kada sve prolazimo relativno pasivno. Zato željno iščekujem kada ću sličnu avanturu moći ponoviti, a do tad, bacam se na njezino planiranje.
Bikepacking Cres i Lošinj, travanj 2025.
