Mateo Vrhunac je ljeta 2022. Nesnosne gužve vladaju sparnim ulicama, istarski gradovi prepuni su turista željnih odmora na uzavrelim stijenama i šljunčanim plažama istarskog poluotoka. Promatrajući vrevu ljudi proteklih mjeseci, u željnom iščekivanju čekam dan kada ću i krenuti na odmor od posla i odmaknuti se nakratko od svakodnevne rutine. Dok mnogi godišnji iskoriste za izležavanje kod kuće ili pijuckanje koktela i gemišta na plaži, svoj planiram provesti u miru na nekim od najljepših i još uvijek relativno malo poznatih planina Balkana. Za to ostvariti put me vodi prvo u Crnu Goru na neopisivi Durmitor. Devet dana nezaboravnih dana proveo sam s odličnom ekipom iz PD Glas Istre lutajući mističnim ulicama Sarajeva. Zatim na adrenalinskom raftingu rijekom Tarom, planinarenju Durmitorom te istraživanjem brojnih uličica grada Kotora. U nekoliko riječi, bilo je fenomenalno!
Bugarska
Na drugi dio puta zaputio sam se samostalno, s ciljem planinarenja na najviši vrh Balkanskog poluotoka Musalu koja se nalazi u Bugarskoj, nedaleko glavnoga grada Sofije. Nakon povratka iz Crne Gore, imao sam jedan dan za ekspresno prepakiranje ruksaka prije polaska na let za Sofiju. Posrećilo mi se, te sam povratnu kartu iz Zagreba u špici sezone platio svega 30€! Utorak 16.8. u večernjim satima sletio sam na Sofijski aerodrom, i prvim metro vlakom stigao u centar grada.
Sofija sama po sebi nije neki osebujno atraktivan grad. Zbog svoje prošlosti pod socijalizmom, arhitektura režima i modernizam osjeća se u svakom kutku ovoga velegrada, uz samo poneku očuvanu građevinu ili ostatke od prije toga vremena. Unatoč tome u večernjim satima grad zaživi i glavne pješačke ulice popune se životom i veseljem. Glavna te najpoznatija trgovačko-pješačka zona, dakako bio bi 2.7km dug Vitosha Bulevar. On je uvečer zbog gužvi u nebrojenim restoranima i trgovinama jedva prohodan, a rano ujutro prazan. S divnim pogledom na planinu Vitosha po kojoj je dobio ime. Nedaleko Vitosha Bulevara, nalazio se hostel (12€ noćenje) koji mi je služio kao ishodište za pohode (link na mapu puta) sljedećih dana.
Rilska jezera
Sljedeće jutro nakon dolaska krenuo sam prema pravoslavnoj katedrali Alexander Nevsky, najpoznatije lokacije u gradu. Tamo me čekao dijeljeni transfer kombijem do planine Rila (20€ povratna karta preko bookinga) i nacionalnog parka Rilska jezera.
Planinski lanac Rila najviši je u jugoistočnoj Europi i poznat je zbog iznimnog bogatstva flore i faune. Dom je i brojnih izvora, rijeka, te preko 200 ledenjačkih jezera. Nakon 2 sata vožnje, uključujući i polusatnu vožnju uspinjačom (9 € karta), stižem na početak kružne staze oko 7 najpoznatijih Rilskih jezera. Prvim korakom po planinarskoj stazi, prepustih se mirisima i zvukovima planine. Lagani uspon poveo me prema prvom jezeru (Bubreg), kod kojeg se otvara pogled na okolne planinske vrhove koji se reflektiraju s bistre površine jezera.
Sasvim nenadano sreo sam također nekoliko stotina članova kulta Bijelog Bratstva u bijelim haljama slave, plešu i pjevaju na prostranim travnatim visoravnima, povezujući se tako međusobno i s majkom prirodom. Obišao sam taj događaj, i stigao do strmijeg uspona prema najvišim jezerima Salzata (Suza) i Okoto (Oko) koja se nalaze otprilike na 2500m visine. Sa vrha Ezeren (2559m) pruža se pogled impresivan pogled na planinske vrhove i svih 7 jezera kao da su na dlanu.
Jezera
Zasluženo najbolja pozicija za ručak s pogledom. Pola sata uživao sam u pogledu prije vraćanja i spuštanja nizbrdo prema donjim jezerima. Silazak vodi uz i po preko brojnih osvježavajućih potočića čiji žamor opušta na putu do jezera Bliznaka (Blizanka) i Trilistnika (Djetelina). Zelenilo, te razno cvijeće i bilje upotpunjuje cijelo iskustvo svojim mirisima i ljepotom. Potpuno suprotno od kamenitih golih krških planina na u našim krajevima. Pogledi na sve strane očaravaju, te se začas stigne do Ribnoto Ezero (Riblje jezero) s kojeg se pruža pogled na Dolnoto Ezero (Donje jezero). Tu ujedno završava kružna staza oko 7 jezera nedaleko planinarskog doma, gdje uspinjača vodi natrag do parkinga.
Nakon povratka u Sofiju prepustio sam se lokalnim kulinarskim delicijama. Neke od njih su juhe u kruhu, razne mesne plate šopske salate, sarme, slasne baklave s pistacijama i svježi sokovi. Stvarno se dobro jede i obilan ručak ili večera s pivom niti jednom me nije došla skuplja od nekih 10€.
Musala
Treći dan bio je rezerviran za uspon na Musalu, najviši vrh Rile, kao i samog Balkanskog poluotoka. Do ishodišne točke za uspon (skijalište Borovets) stigao sam lokalnim busom (Maršrutkom) što je avantura sama po sebi. Pogotovo kad zbog nepostojeće klime na 35°C šofer lagano otvori vrata i tako vozi po autoputu. Barem meni u prvom sjedalu nije bilo toplo za razliku od ostalih 30 putnika naguranih u poduži kombi s nekih otprilike osamnaest sjedećih mjesta… Sat i pol traje vožnja do uspinjače koja me prebacila s 1300 mnv na 2300 mnv na početak staze.
Samim izlaskom iz gondole otvara se pogled na cijeli masiv. Kameniti vrh Musala uzdiže se nad blagim zelenim proplancima išaranim brojnim skijaškim stazama. Odmah u startu vladala je poprilična gužva na većinom ravnoj širokoj stazi do planinarskog doma Musala. Ljudi jednostavno ovdje dođu uživati na svježem planinskom zraku uz pogled na okolna jezera i vrhove. Nedugo nakon doma tik uz Musalska donja jezera, kreće umjereni uspon prema Musali. Bogatstvo vode ponovno me očaralo. Potočići vode koji se prelijevaju iz jednog jezera u drugi a teku između kamenja koji formiraju planinarsku stazu pružaju mogućnost osvježenja na ljetnoj vrućini.
Staza vodi pokraj pet većih jezera i još nekoliko manjih. Donji bogati zelenilom, a viši okruženi kamenjem, stijenama i ostacima zimskoga snijega i leda. Relativno brzo dolazi se do Ledenog jezera (2709m) gdje sam stao za doručak i punjenje boce svježim izvorskom vodom prije malo strmijeg završnog uspona. Sljedećih 45 minuta kontinuiranog uspona, nagrađeni su impresivnim pogledima koji se otvaraju prema jezerima, dolinama, te okolnim vrhovima su se napokon nalazili ispod mene.
Dolaskom na Musalu (2926mnv), neizmjerno sretan zbog pomicanja vlastitih granica i penjanja na najviši vrh dosad, okinuo sam obaveznu fotku ovog prekasnog mjesta. Iako je cijelo vrijeme vladala poprilična gužva na vrhu, uživao sam 45 minuta u pogledu i fotkanju. Za povratak na red je došla staza po grebenu. Na kojoj začudo nisam sreo skoro nikoga, osim jedne divokoze koja je zatečena mojom pojavom pobjegla s staze. Već oko 16h bio sam na busu nazad za Sofiju.
Plovdiv
Četvrti dan iskoristio sam za istraživanje povijesnog bisera Bugarske, odnosno grada Plovdiva. Do njega mi je trebalo nekih 2 sata busom. Plovdiv, za razliku od Sofije ima poprilično dobro očuvanu starogradsku jezgru. Prepuna je rimskih ostataka iz antičkog doba, koju krase novija zdanja bogatih trgovaca iz vremena osmanskog carstva. Uske brdovite kamenjem popločene starogradske ulice, omeđene zgradama prepunih drvenih elemenata i zanimljivih dekoracija na fasadama zaslužile su i titulu Europske prijestolnice kulture 2019. godine, i priznanje kao UNESCO svjetska baština. Kao neke od obaveznih lokacija za posjetiti u gradu bili bi šarolika ulica grafita Nayden Gerov, Stari grad i bogate kuće trgovaca, antičko rimsko kazalište, starogradske Kapije, umjetničku i vibrantnu Kapana četvrt, te zelenilo parka Cara Simeona skupa s raspjevanom fontanom.
Grad jednostavno šarmira svojom pozitivom, i opuštenim načinom života lokalnih stanovnika. Slično kao i mi na moru, lokalci uživaju vani sjedeći na kavi u brojnim kafićima i restoranima. Posebice kada je vani u hladu paklenih +37°C, kao što je bilo za vrijeme moga posjeta.
Sofija
Zadnji sam dan, jutro prije leta, proveo u malo boljem upoznavanju Sofije, s njezinog povijesnog i kulturološkog aspekta. Super koncept koji obožavam kod posjete Europskim metropolama, su definitivno besplatne vođene ture gdje na kraju po želji platite vodiča koliko smatrate da je zaslužio svojim vođenjem. Tura je bila pun pogodak, odlična vodičkinja provela nas je po svim najznačajnijim znamenitostima, od zgrade Suda, Serdica četvrti s rimskim temeljima grada, Banya Bashi Džamije, mineralnih izvora vruće vode, predsjedničke palače, gradske zelene oaze, gradskog kazališta, do znamenite katedrale Alexander Nevski (najveće na Balkanu). Čak smo za kraj otplesali bugarsko kolo i bilo je super zabavno!
Sve u svemu odlično provedenih 5 dana putovanja!
Putovanje Bugarska 2022.
