Mateo Jeste li znali da Slovenija među svim svojim planinskim vrhovima ima također jedan koji neodoljivo podsjeća i iz milja ima nadimak Slovenski Matterhorn? Nisam ni ja, dok jednom prilikom nisam prolazio autom pokraj gradića Bovec i uočio impozantni vrh Svinjak koji se oštro uzdiže nad dolinom rijeke Soče. Na prvu vrlo strm, oštar i stjenovit vrh, zapravo je relativno jednostavan za ga isplaninariti. Do vrha jedino što vam treba je dobra kondicija i malo spretnosti, a jednom kad ste gore pogled s njega prava je divota!
Odmah mi je zapeo za oko i uvrstio sam ga među moje „must visit“ vrhove za iduću planinarsku sezonu. Prilika za uspeti se na vrh ukazala mi se čak i prije, kada se skupila ekipa iz PD Glas Istre, kojoj sam se pridružio za odraditi ovaj skoro pa ljetni uspon usred zime. Cijeli opis rute s mnoštvom slika možete pronaći u nastavku ovoga bloga.
Početak
Doći do početka staze vrlo je jednostavno. Jednom kad dođete u gradić Bovec, nastavite voziti oko 4 km u smjeru sela Kal – Koritnica. U selu se odmah uz cestu s desne strane nalazi mali makadamski parking (lokacija na google maps). Bitno je napomenuti da se isti plaća tijekom ljetne sezone (1.4 – 31.10).
U siječnju 2025. kada smo mi bili, parking je bio skoro pa prazan. Ipak je Svinjak sa svojih 1653 m nadmorske visine znatno manje popularan i razvikan od svojih brojnih impozantnih susjeda dvotisućnjaka. Možda je zato i toliko poseban, jer ne očekuješ puno, a onda te spektakularan pogled s vrha oduševi. Dok uz zvuk laganog povjetarca i šuštajućeg suhog lišća pod nogama, na stazi doživiš onaj pravi planinski zen!
Opis staze
Jednom kad parkirate, potrebno je prijeći cestu i zaputiti ravno u uličicu sa svega nekoliko kuća, do drvenih vrata s upozorenjem „Zapri vrata“. Odmah iza njih započinje uspon koji u početku kratko prati potočić a kasnije kamenitu stazicu omeđenu suhozidima i ograđenim pašnjacima. Rijetka stabla bez lišća i jutarnja hladna magla za vrijeme našeg uspona učinili su prolazak ovoga dijela pravim mističnim iskustvom.
Već nakon desetak minuta hoda nailazimo na prvo raskrižje, gdje je potrebno skrenuti desno, te pratiti putokaz u smjeru vrha Svinjak. Putokaz kaže da je za doći do vrha potrebno 2:45 h, dok je nama uz malo snijega na strmom dijelu podno vrha bilo potrebno nešto manje od 4 h.
Ubrzo nakon raskrižja završava livadni dio staze i kroz drvena vrata ulazimo širokom stazom u gustu šumu bukve. Cijelo vrijeme krećemo se po srednje strmom ali ugodnom usponu, koji u nekih 3.7km do vrha savladava čak 1200m visinske. Što nije mala brojka i samim time spada u onu kategoriju kondicijski vrlo zahtjevnih.
Šumski uspon
Kako se uspinjemo tako polagano izlazimo iz maglovite doline i kroz čistu bajkovitu šumu bukve naziru se prvi pogledi na velikane koji nas okružuju. Već na nekih 750m nadmorske visine staza dolazi do grebena s kojeg se otvara spektakularni pogled na masivan zasnježeni vrh Rombon (2208m) i planinu Kanin. Bistar zimski dan, bez izmaglice učinio je pogled prekrasnim, te fotografije još ljepšima. Makar je uživo sve izgledalo višestruko bolje i impresivnije! Pravi kontrast naspram maglovite i tmurne doline.
Nakon kratke pauze za fotku, nastavljamo uzbrdo prateći stazu uz sam rub grebena, te promatramo prvi od dva „lažna“ vrha koji zaklanjaju pogled prema našem cilju. Uz stazu povremeno nailazimo na ostatke rovova iz 1. sv. rata, poneke visibabe koje polako izbijaju iz lišća, te jednu sasvim prijateljsku kozu koja nam je odmah prišla i zbunjeno nas promatrala. Zasigurno razmišljajući što ovi tu danas rade kad je na telki finalna rukometna utakmica Hrvatska – Danska? Ne dobivši neki konkretan odgovor od nas, rastali smo se i svatko je krenuo svojim putem. Koza u dolinu na tekmu, a mi na vrh!
Strmi grebenski dio
Sat vremena hoda nakon prije spomenutog vidikovca konačno izlazimo iz šume bukve na stjenovitu livadu i uživamo u nezaboravnom pogledu na dolinu Soče i Bovec, koji više nisu u magli. Ovdje ujedno kreće najstrmiji dio uspona, koji je kao takav u početku osiguran s nekoliko sajli. Sama staza vrluda po grebenu prema vrhu prolazeći malo s njegove južne, pa malo s sjeverne strane. Ova sjeverna, kako je većinu dana u hladu, imala je ostatke snijega koje je valjalo proći s visokom dozom opreza.
Na nekoliko ključnih mjesta sajla ili nekakvo uže stvarno bi dobro došlo jer je zasniježeni teren bio podosta sklizak i bljuzgav. Srećom niska klekovina i njezino deblje granje pružaju dobra hvatišta na nezgodnim dijelovima. Vjerujem da se na proljeće i ljeti, kada nema snijega, ovaj dio prelazi bez ikakvih problema.
Dolazak na Vrh Svinjak (1653 m)
Završni dio staze ne traje dugo, te već nakon 400 m i otprilike pola sata hoda stižemo na drugi „lažni“ vrh s kojeg puca pogled na onaj „pravi“, 50-ak m udaljeni vrh Svinjak. Prvi pogled na vrh označen minijaturnim Aljaževim stupom, repliku onog na vrhu Triglava izmamio nam je osmjehe na lice. Istovremeno panorama koja se otvorila u svim smjerovima jednostavno nas je očarala. Okruženi impresivnim visokim snijegom okovanim planinama, odmah smo zaboravili na svu muku potrebnu da bi došli ovdje.
Onaj poseban planinski Zen prevladao je gledajući na sve te vrhove iznad 2000 m poput Rombona, Kanina, Bavškog Grintaveca, Briceljka te blještavog Jadranskog mora tršćanskog zaljeva u daljini. Diveći se ovom dijelu Julijskih Alpi i dolini kroz koju teče tirkizno plava Soča, svjedočimo nestvarnim prizorima bjeloglavih supova koji su neprekidno kružili oko vrha. Njihova veličina, opaki izgled i raspon krila jednostavno su zastrašujući! Izgleda da su bacili oko na naš doručak od milion dolara. Sendviče s ombolom i kobasicama koje nismo bili spremni dijeliti s njima.
Povratak
Nakon regeneracije energije kroz obilan doručak, te upijanja sunca koje je baš lijepo grijalo za zimsko doba godine, došlo je vrijeme za povratak. Povratak je istim putem uz mogućnost skretanja kraj vrha Veliko Čelo, prema Čelo muzeju na otvorenom iz 1 sv. rata. Tamo možete prošetati rovovima, starim osmatračnicama i ostacima ove nekadašnje važne austrougarske fortifikacije.
Nama je za silazak istim putem i povratak do auta bilo potrebno nešto više od 2 sata. Da nije bilo snijega vjerojatno bi silazak bio i kraći.
Za kraj
Iako Svinjak nije nešto osobito visoka planina, a niti pretjerano popularna, vidici koji se otvaraju s njezina vrha jednostavno su nezaboravni! Definitivno vrijedi malo se pomučiti i savladati tih 1200 m visinske uz ovako prekrasne vrhove na sve strane. Sve u svemu jako dobar reset i uživancija prije novog radnog tjedna. Opušten pod pozitivnim dojmom planinarenja na ovu planinu biti ću barem do srijede!
Detalji planinarske rute:
- Dužina staze: 10 km
- Savladana visina: 1209 mnv
- Vrijeme prolaska rute: 7 h s pauzama
- Prikladna za pse: Da
- Težina: kondicijski vrlo zahtjevno, tehnički lagano
- Najbolje posjetiti: Proljeće, ljeto, jesen, zima (provjeriti stanje snjega na live kameri)
Planinarenje na Svinjak, Slovenija, veljača 2025.
