S ciljem sagorijevanja kalorija akumuliranih oko Božića zaputio sam se s ekipom prema Platku u planinarski pohod na vrhove Snježnik, Risnjak i Crni vrh. Snježna idila u potpunosti je promijenila izgled ovih planina i obukla ih u čarobno bijelo ruho, koje vrijedi doživjeti kad se ukaže prilika.
Kad ne ide sve po planu…
Prvobitni plan bio je u subotu ispenjati Crni Vrh (1335m), a u nedjelju Risnjak i Snježnik. U teoriji to lijepo zvuči ali priroda je imala drugi plan za nas. Neugaženi i mjestimično vrlo duboki snijeg od otprilike pola metra vrlo nam je otežao inače jednostavan put do Crnog Vrha. Nakon nekih 7 km probijanja i propadanja u mekom snijegu, odlučili smo se premoreni vratiti na Platak, u nadi da će mnogo popularnija staza do vrhova Risnjak i Snježnik biti već ugažena.
Planinarenje na Risnjak i Snježnik
Nakon noćenja u planinarskom domu Mali Dom Platak (18 € krevet s pl. iskaznicom HPS-a), krenuli smo ujutro preko Cajtige na Veliki Risnjak. Najviši vrh Nacionalnog parka Risnjak koji se proteže na gotovo 6400 hektara, od Snježnika pa sve do izvora rijeke Kupe. Staza kreće odmah preko puta planinarskog doma i bila je vrlo dobro ugažena unatoč dubokom snijegu. Prva 2 km blagog uspona kroz šumu savladavamo bez većih problema, nakon kojih slijedi blagi silazak do raskrižja sa R.P.O (riječkom planinarskom obilaznicom). Na tom raskrižju postoji opcija skrenuti lijevo za Snježnik, ili ravno preko ceste, uzbrdo za Risnjak. Iskoristili smo priliku za doručkovati ovdje na suncu nakon otprilike 1.5h hoda, prije nastavka pohoda u smjeru Risnjaka.
Od raskrižja do Schlosserovog doma podno Risnjaka staza vodi preko beskrajnih brdašca i oko brojnih ponikva. Kontinuirani usponi, te silasci stvaraju umor u nogama, a vrh Risnjaka, koji proviruje kroz granje drveća, uvijek se čini jednako daleko. Stalno izgleda kao da stvara neko novo brdo između nas. Otprilike 1 h hoda bilo nam je potrebno za doći do Schlosserovog doma. Inače prekrasne kuće na prijevoju između Velikog i Malog Risnjaka, koja je nažalost zatvorena i prepuštena propadanju. Prava šteta s obzirom da se nalazi u srcu jednog nacionalnog parka za koji se inače plaća ulaznica.
Završni uspon na Risnjak
Oko planinarskog doma prostire se livada, s koje krećemo na završni uspon kroz klekovinu do 20 min udaljenog vrha Velikog Risnjaka. Uspon je na mjestima strm, stjenovit ali mjestimično dobro osiguran sajlama. Kako gleda na jug, snijeg se s ovog djela više-manje otopio te nije stvarao veće probleme pri usponu.
Iako je za prijeći ovaj zadnji dio potrebno malo opreza, pogledi koji se pružaju na sedlo i okolicu jedni su od najljepših u Gorskome Kotaru. Postepeno kako se prilazi vrhu otvara se vidik prema Jadranskom moru i otocima, a sa samoga vrha mogu se čak jasno prepoznati velikani Julijskih Alpi. Veliki Risnjak sa svojih 1528 mnv nudi prekrasan pogled na beskrajne šume, susjedni Snježnik, Guslicu, Bjelolasicu u daljini te brojne druge vrhove. Istra, Cres, Krk, te vrh Osoršćice na Lošinju izgledaju kao da možete doskočiti do njih.
Prava je uživancija marendati gore s takvim pogledom, posebice ako pogodite dan kada je sunčano i bez vjetra. Mi smo imali sreće i sva muka jučerašnjeg dana, isplatila nam se u idealnim uvjetima na vrhu. Prekrasne vidike s nama su dijelile i brojne divokoze, s lakoćom skakajući čak po najpristupačnijim stijenama. Bila bi prava privilegija i čast da smo sreli i najpoznatije stanovnike ovog nacionalnog parka – Risove. Tko zna, možda budemo imali sreće nekom drugom prilikom!
Staza Risnjak – Snježnik
Nakon polusatne pauze, siti i donekle odmorni spustili smo se s vrha i nastavili prema sljedećem vrhu – Snježniku. Na početku vraćajući se do sat vremena udaljenog raskrižja Cajtige, gdje je potrebno skrenuti desno u smjeru vrha Snježnik.
Staza do Snježnika vodi prvo nekih 500m nizbrdo širokim makadamskim putem, nakon kojeg skreće lijevo kontinuiranim blagim šumskim usponom do 2 km udaljenog prijevoja zvanog „Rimska Vrata“. Nekih sat vremena potrebno je za proći ovu dionicu u zimskim uvjetima. Već pomalo umorni stižemo na spomenuti prijevoj, gdje je potrebno skrenuti desno po makadamu, te zatim nastaviti šumskom stazom do pola sata udaljenog vrha. Ovaj zadnji dio rute posebno je zanimljiv jer prolazi prvo kroz bajkovitu šumu bukve, zatim travnatom livadom, prije izlaska na stjenoviti greben.
Vrh Snježnik (1506 m)
Vrh Snježnik (1506 m) pruža vidike slične onima s Risnjaka. Otvara se pogled na Platak, uski travnati greben do Guslice, te zasnježenu dolinu Pribeniš na kojoj uživaju brojni ljubitelji zimskih radosti. Imamo priliku vidjeti Risnjak iz jedne sasvim druge, bočne perspektive i uživati u skorom zalasku sunca nad morem i otocima. Pogledi su stvarno spektakularni, a blizina Platka čini ovaj vrh stvarno vrijednim posjete. Posebice na proljeće, jesen i ljeti kada nema snijega te se s parkinga može doći do njega za svega 1.5 h.
Silazak
Pošto je srce zime i dan vrlo kratak, zalazak sunca natjerao nas je da se ne zadržimo previše na vrhu. Čim je došao hlad, temperatura se naglo spustila s ugodnih 9-10 stupnjeva na nulu, što je značilo povratak do auta. Istim putem vratili smo se do prijevoja Rimska Vrata. Od kud smo na makadamu skrenuli desno, do spajanja na skijašku stazu koja vodi prema 2 km udaljenom Platku. Silazak ide dosta brzo, te do parkinga treba svega nekih 45 min hoda nizbrdo.
Detalji planinarske rute:
- Dužina staze: 18 km
- Savladana visina: 1126 mnv
- Vrijeme prolaska rute: 8h s pauzama
- Prikladna za pse: Da
- Težina: kondicijski srednje zahtjevno, tehnički lagano
Lekcija za kraj
Mogu reći da mi je ovo jedno od prvih iskustva planinarenja po dubokom snijegu, gdje sam naučio da čak i najjednostavnija ruta može postati iznimno zahtjevna bez prave opreme. Da smo imali krplje prvi dan bi nam bio značajno lakši, i uspon na Crni Vrh sigurno uspješan. Ipak nije sve bilo tako loše, sva muka se isplatila idući dan kad smo uspješno ispenjali Snježnik i Risnjak. Uz to bogatiji za još jedno novo iskustvo i lekciju s planine.
Planinarenje u Nacionalni park Risnjak, Snježnik, Hrvatska, prosinac 2024.