Vikend planinarenje u Slovenskim Alpama do Pogačnikovog doma na Kriških podi i impozantnog vrha Razor (2601 m).
Toplina, sunce, teške noge i fenomenalni pogledi – ovako bi ukratko opisao dvodnevnu planinarsku rutu od sela Trenta do Pogačnikovog doma na Kriških podi. On nam je služio kao ishodišna točka za uspon na vrh Razor (2601 m) – jedan od najboljih vidikovaca u srcu Julijskih Alpi. Ali vjerujte mi, treba se dobro pomučit za doći do gore.

1. dan – uspon iz Trente do Pogačnikovog doma na Kriških Podi
Sve je krenulo iz mjesta Trenta, gdje nas je autobus ostavio na početku cestice koja vodi u dolinu Zadnice. Nakon pripreme i oblačenja gojzi krećemo polagano dolinom uz predivnu bistru rijeku Zadnjicu prema Kriških podi. Prvi dio staze do uspinjače prema Pogačnikovom domu više manje je ravan, odnosno u blagom usponu uz brojne izvore gdje možete natočiti hladnu, svježu vodu. Preporučam da se opskrbite jer ako idete ljeti, bude veoma vruće. Lijepo vrijeme, nemilosrdno sunce i sparina pratili nas cijelim putem, koji je dobar dio čak u hladu što donekle olakšava sam uspon.

Nakon stanice za žičaru, postaje strmije ali staza je jako lijepa i polagano se zig zag diže sve više i više iz doline. Vidi se da je jako lijepo održavana i pravi je gušt hodati, pogotovo prvi dio do nekih 1600m koliko traje šumoviti dio. Iznad toga staza počinje biti kamenitija, ali svejedno ugodna, samo što šumu zamjenjuje klekovina, i visoke stijene. Hladovine gotovo pa nestaje, no se otvara se pogled na dolinu Zadnjice i Trentu koji očarava.
U nekim trenucima čini se da do Pogačnikovog doma nikad kraja, uspon traje, i traje…S vremenom postaje čak i strmiji, te vodi po djelomičnom siparu. Tako sve do spodnjeg Kriškog jezera i izvora odlične svježe vode podno njega.



Pogačnikov dom na Kriških podi
Pravo je osvježenje splahnuti se onako znojni hladnom izvorskom vodom i natočiti boce. Što preporučam jer obična voda od 1.5l košta nenormalnih 6€ u domu, isto koliko i pola litre pive. Iskoristili smo priliku i kratko uživali u idili jezera i planina koje ga okružuju, samo šteta što se u njemu zabranjeno kupati. Dobra je stvar da od jezera do pl. doma ima samo još nekih pola sata hoda. Sveukupno nam je do gore trebalo nekih 5h hoda uz savladanih preko 1400 mnv. Doslovno smo krenuli sa 650m i završili na 2050m.





Naša muka i sav taj uspon do pl. doma bili su nagrađeni fenomenalnim pogledima na stjenoviti Razor, Stenar, Planju te zelenilo doline Trente. Pogačnikov dom je stvarno na predivnoj poziciji, ima dobru hranu i veliki izbor domaćih jela. Samo pića su im malo preskupa s obzirom da imaju teretnu žičaru s kojom opskrbljuju dom (pivo i voda – 6€, hrana 9-15€). Dobra stvar je da voda u domu dolazi iz nedalekog izvora tako da je okej za piti. Ovdje smo također proveli noć i to u skupnom ležišću u potkrovlju (odjeljci po 6 ljudi, kreveti nisu na kat). Bitno je napomenuti da je preporuka bukirati Pogačnikov dom unaprijed jer je dosta popularan.
Prije spavanja uživali smo u zalasku sunca, koji je sa Alpa uvijek veoma čaroban i nezaboravan (vidi slike!). Nemojte propustit taj jedinstveni događaj ako vrijeme posluži! Ponesite i nešto toplije odjeće jer večeri na ovim visinama znaju biti dosta svježe, te hladne čak i sredinom ljeta.



Ruta:
- Dužina staze: 10.8km.
- Visinska razlika: 1422 mnv.
- Vrijeme rute: Oko 5h s pauzama.
- Težina: Staza nije tehnički zahtjevna, ali zahtjeva dobru fizičku kondiciju zbog dugog uspona do Pogačnikovog doma na Kriških podi.
2. dan – Uspon na Razor (2601 m) i povratak u dolinu
Iduće jutro nakon doručka i jutarnje rutine, zaputili smo se na vrh Razor (2601 m), cilj ovog pohoda. Razor je sa svojom visinom među najvišima u Julijskim Alpama, te 6. po visini u Sloveniji. Od Pogačnikovog doma krećemo oko 8:00h i pratimo dobro markiranu stazu prema vrhu. Prvih dvadesetak minuta hodamo po više manje ravnom puteljku prema stijenama i siparu koji ih okružuje. Kontinuirano srećemo i zavidimo spretnim divokozama koje skakuću sa stijene na stijenu bez ikakvih problema. Dolaskom podno strmih litica potrebno je obući ferrata set i obavezno kacigu za proći ovu “zelo zahtevnu planinarsku pot”. Ovdje su odroni kamenja česta pojava, što zbog krušljivih stijena, sipara i divokoza koje ovdje caruju.
Prvi dio uspona osiguran je sajlama do početka sipara, koji ovdje nije toliko loš te ga je lako proći. Dolaskom do stijene na suprotnoj strani kuloara, počinje novi niz sajli koje djelomično olakšavavaju strm uspon uz rub sipara, sve do prijevoja. Nekih 1h vremena potrebno je za prijeći cijeli kuloar i doći do prijevoja. Na ovom mjestu može se skrenuti lijevo prema vrhu Planja (2449 m) ili Razoru (2601 m), mi skrećemo desno. S prijevoja ukazuje nam se divan pogled na “kralja slovenskih gora” Jalovec s jedne i legendarni Triglav s suprotne strane.




Adrenalinski detalj
Nastavljamo hodati prema najstrmijem dijelu staze, po dosta klizavom i lošem siparu koji je za uspon okej, ali silazak čini vrlo nezgodnim. Što se više približavamo vrhu, staza postaje stjenovitija i ponovno osigurana sajlama. Podno samog vrha postoji niz čeličnih stepenica po blago prevjesnoj vertikalnoj stijeni koje treba savladati. Nije teško ali oni koji se boje visina i izložene stijene mogli bi imati problema ovdje.


Prelaskom ovog djela dolazimo na sam vršni dio planine, i samim time na vrh Razor. Sveukupno od prijevoja do ovdje trebalo nam je nekih 30min. Na vrhu ima dosta malo prostora tako da treba biti pažljiv, pogotovo kod slikanja predivne okoline. Mogu se vidjeti prijespomenuti Triglav, Jalovec, te Stenar, Križ, Prisojnik, Špik, Mojstrovke i brojni drugi vrhovi. U daljini se čak nazire i Mangart, skupa sa Montažem u pozadini. Prava je uživancija biti na vrhu s tako dobrim pogledom na najviše i najimpozantnije vrhove Julijskih Alpi, te stajati među njima.





Silazak
Nakon nekih pola sata uživanja, vratili smo se istim putem do pl. doma, za što nam je bilo potrebno nekih 1.5h hoda. Nakon pauze za ručak, uslijedio je dug silazak natrag do Trente. Iskoristili smo priliku za osvježiti se u prekrasno bistrom potoku Zadnjice, ali samo nakratko zbog izuzetno hladne vode. Temperatura potoka je svega 7 stupnjeva, dovoljno da se mišići nogu počnu grčiti već nakon nekoliko sekundi toćanja!



Tih par sekundi bilo je dovoljno za isprati sav onaj akumulirani znoj i nakratko se osvježiti nakon dugog i vrućeg silaska. Taman da malo manje znojni sjednemo u odličan restoran “Pizzerija in špageterija Trenta”, gdje poslužuju odlične Pizze i Burgere po okej cijenama.
Najbolji je to način za zaključiti ovaj vrlo izazovan i zahtjevan ali vrlo nagrađujući vikend izlet na Razor u Slovenskim Alpama!
Ruta:
- Dužina staze: 17.3 km kilometara skupa s silaskom.
- Visinska razlika: 690 mnv.
- Vrijeme rute: Oko 9h sati s pauzama.
- Težina: Staza je tehnički vrlo zahtjevna (zbog Ferrate potrebno je nositi Ferrata set i kacigu), te zahtjeva dobru fizičku kondiciju zbog dugog i zahtjevnog uspona i silaska.
Planinarenje na vrh Razor i Pogačnikov dom, Slovenija, kolovoz 2024.