Mateo Vozeći se obilaznicom iz Rijeke prema naplatnim kućicama na Grobniku, vjerojatno ste uočili impresivan masiv planina koje se uzdižu iznad grobničkog polja, prekrivene prostranim livadama i markantnim kamenim vrhovima. Upravo to su iz milja zvane Grobničke Alpe ili Hahlići, planine koje nude sve. Od prekrasnih livada, šumskih staza, do osiguranih adrenalinskih kanjona poput Zale i Mudne doli. Interesantne su za sve tipove planinara željnih dobrog izazova. Jer doći do gore pravi je trening za kondiciju, bilo kojom od staza se zaputili.
Grobničke Alpe nude brojne zanimljive vrhove, s pogledima koji gledaju na Rijeku i more, prema Učki i Sloveniji, te šumama Gorskoga kotara. Od njih je najviši Obruč, dok mnogi kažu da je Fratar najmarkantniji i s najljepšim pogledom. Ovoga puta zbog magle oko viših vrhova, zaputio sam se na niže i manje posjećene vrhove Dnić i Ćuninu glavu. Koji svakako konkuriraju s višim susjedima po pitanju ljepote i vidika koje nude.
Ishodište rute
Najbolje ishodište za pohode u Grobničke Alpe i njihove vrhove je naselje Podkilavac, nedaleko Dražica iznad Rijeke. Parking je besplatan, uz makadamski put, prije ili nakon prelaska mosta preko potoka Zala.
Točna lokacija parkinga na Google maps:
Početak staze
Originalni plan bio je popeti se do Hahlića novim klinčanim putem kroz kanjon Zala. Taj plan sam morao izmijeniti odmah u startu radi veće količine vode na ulazu u kanjon, koju nije bilo moguće obići. Odlučio sam potom krenuti jednom od klasičnih staza do gore, kombinacijom ruta Podkilavac – Ravni i “Preko Kolci” do planinarskog doma Hahlić.
Odmah na parkingu, pokraj korita Zale, putokazom označen široki šumski put vodi uzbrdo prema izlazu iz doline. Prvih 1.5 km potrebno je pratiti isti, do izlaska na otvoreni proplanak, iznad kojeg prolazi dalekovod. Na raskrižju makadamskih puteva, bitno je pratiti kartu ili navigaciju, te skrenuti desno. Ovaj dio dosta je slabo označen, te markacije koje postoje već su jako izblijedjele.
Nakon tog skretanja, sljedećih 2.5 km pratimo makadam, povremeno provjeravajući kartu kako ne bi krivo skrenuli na sljedeća dva raskrižja. Put cijelo vrijeme vodi blago uzbrdo, dok neposredno prije njegova kraja postoje dvije opcije:
- skrenuti lijevo “pod planinu” – duže i manje strmo.
- skrenuti desno “preko Kolci” – kraće i vrlo strmo.
Uspon “preko Kolci”
Ovoga puta odlučujem se na kraću varijantu “preko Kolci”, nedugo nakon čega dolazim do zadnje točke makadama, tzv. Okretaljke – gdje kreće veseli dio. U sljedećih 1.5 km potrebno je savladati gotovo 400 m visinske razlike.
Uspon kreće vrlo strmom stazicom kroz šumu, brzo izlazeći na greben s kojeg se po prvi puta otvaraju prekrasni vidici na Grobničko polje i vršni livadni dio ove planine. Na nekim dijelovima, prije izlaska na prostrane livade, postavljeno je čak i nekoliko sajli zbog potencijalno skliskog stjenovitog terena. Na tom dijelu valja biti posebno oprezan.
Ćunina glava (1158 m)
Izlaskom na livade, slijedi još nekoliko stotina metara vrlo strme staze, označene “kolcima”, do dolaska na vrh travnatog grebena. Borio sam se s snažnom čeonom Burom sve do njegova hrbata, a potom prateći isti došao da prvoga vrha – Ćunina glava (1158 m). Pogled s nje pruža Rijeku, Jadran, otoke, Učku, prostrane livade te planine sve do Velebita kao na dlanu. S druge strane kameniti vrhovi poput Obruča, Suhog vrha, te meni najljepšeg Fratra dodiruju oblake. Vidjeti će te po prvi puta i poznate lokve, kaliće ili lokalno “hahliće” po kojima ove planine nose ime.
Šteta što je toliko puhala bura da sam doslovno nakon par slika potražio zaklon u 5 minuta udaljenom planinarskom domu Hahlić. Dom je nedavno lijepo nanovo renoviran, te otvoren svaki vikend. Može se u njemu pojesti odlična maneštra, popiti čaj, kava, rakijica ili slično. Nema boljega za zagrijavanje u ovako hladnim burovitim danima.
Dnić (1190 m)
Sit, nakon zaslužene marende, zaputio sam se do obližnjeg vrha Dnić (1190 m). Udaljenog svega nekih 15 minuta od pl. doma u smjeru istoka. Poseban je po tome što gleda na istočni greben Hahlića i Gorski Kotar. Ako imate sreće i oštro oko uočiti ćete krda divljih konja, srni ili jelena kako lutaju rubom beskrajnih zlatnih pašnjaka i šume.
Zbog neugodnog vjetra, opet sam svega nekoliko minuta uživao u vidicima, te se odlučio brzo vratiti nazad do pl. doma istim putem. Od tamo je krenuo moj silazak nazad prema parkingu.
Povratak “Po Čeki”
Kako bi zaokružio rutu, za silazak sam odabrao stazu “Po Čeki” – najlakši put do Podkilavca. U početku je to uski makadam koji se spušta s planine između travnatih brdašca i malih kalića. Vrlo je slikovit i cijelo vrijeme gleda prema zanimljivim zubatim vrhovima maloga i velikog Kamenjaka.
Nekih 2 km staza prati put, siječe njegove serpentine, sve do skretanja u šumu s desne strane. Pazite da ga ne promašite, nije baš najbolje markirano a šetnja makadamom vas vrlo lako zavede. Slijedi strmiji silazak od nekih 1.5 km kroz šumu, do izlaska i prelaska preko makadamskog puta.
Staza završava prolaskom kroz električnim pastirom ograđenu farmu, nakon koje slijedi skretanje u desno i svega desetak minuta hoda po ravnom makadamskom putu sve do parkinga. Cijeli spust traje nekih 1.5h, ali uz prekrasan pogled prema Kvarneru, vrijeme i dan jednostavno prolete!
Detalji rute:
- Dužina staze: 14 km
- Savladana visina: 950 mnv
- Vrijeme prolaska rute: 5 h s pauzama
- Prikladna za pse: Da
- Težina: kondicijski zahtjevno, tehnički srednje zahtjevno
- Najbolje posjetiti: Proljeće, jesen, zima
- GPX trag
Planinarenje na Grobničke Alpe – Hahlić, vrhovi Ćunina glava i Dnić, siječanj 2026.
