Šetnja kroz prirodni park i kanjon Škarline

Jedan od slapića 2

Prirodni park i kanjon Škarline skriveni su kutak netaknute prirode nedaleko Brtonigle, točnije između sela Nove Vasi i Baredina. Ovaj park formiraju dva jezerca, mostić između njih, te uz uređeni izvor, klupice i nadstrešnicu lijepo su izletište za napraviti kratak piknik u miru prirode.

Ono što na prvu nije vidljivo, skriveni je kanjon koji formira istoimeni potočić što optiče iz jezerca, prilikom spuštanja do doline Mirne – najveće istarske rijeke. Bujni kanjon dužine 2 km carstvo je zelenila, mahovine, malih slapića (ako ima dovoljno vode), ali i brojnih životinja poput žaba, daždevnjaka, komaraca, te divljih svinja (što sam ustanovio na teži način). Na momente izgleda kao da ste u pravoj džungli

Dolazak do parka Škarline

Za doći do Parka Škarline, iz bilo kojeg smjera to bilo (Brtonigle, Nove Vasi ili Baredina), potrebno je prvo malo hodati ili se voziti kilometar ili dva po makadamu. Najkraća varijanta je iz Baredina, gdje je svega 800m makadamske ceste od sela do parka. Put nije loš te se da proći i običnim autom. Mjesta za parking pokraj klupica i nadstrešnice ima dovoljno.

Početak staze

Prelaskom preko mostića, prema strani kojom se ide za Baredine, potrebno je skrenuti desno s puta i uočiti markacije koje počinju pokraj info table o samom lokalitetu. Ona opisuje floru i faunu ovog jedinstvenog parka, te fosile kojima kanjon obiluje.

Staza kreće odmah iza table strmim silaskom u kanjon, na dnu kojeg počinje pratiti potok i slikovite slapiće koje on formira. Nazalost za vrijeme mojeg posjeta nije bilo baš vode, što je učinilo slapove slabo aktivnima. 

Kanjon Škarline poznat je po svježini, koju će te odmah osjetiti prilikom ulaska u njega. Govore da po ljeti pruža bijeg od vrućina, dok po zimi zebu prsti koliko je hladno. Spuštajući se dublje u kanjon, staza prelazi potok nekoliko puta, povremeno uspinjući se oko njega i obilazeći slapove i strmije stijene. 

Izazovni dijelovi kanjona Škarline

Za većeg vodostaja prelazak potoka može biti izazovan, na što treba obratiti pažnju. Također glavna opasnost u kanjonu su poskliznuća, jer gotovo cijela staza vodi po dosta blatnjavom i strmom terenu. Na najkritičnijim dijelovima postavljene su užadi i sajle, ali nisu baš najbolje izvedene. Sve je dosta labavo i nesigurno zbog čega zahtjeva poseban oprez, sporo kretanje i dobru obuću.

Vegetacija kanjona je u zimskim mjesecima svedena na mističnu mahovinu i bodljikavu veprinu koji rastu gotovo svugdje. Kao u nekoj džungli. Na pola puta porozno tlo u potpunosti upija potok, te u nastavku nailazim samo na povremene lokvice u stijenama. Hodanje po suhom koritu mnogo je lakše nego po okolnom blatnjavom puteljku.

Kad stvari krenu krivo i skoro izgubih živu glavu

Ovdje je krenuo veseli dio puta, niotkud s stijena oko kanjona spustilo se nekoliko lovačkih pasa i začula se prateća pucnjava lovaca. Kako su metci odzvanjali kanjonom praćeni lavežom još pasa u daljini, shvatio sam da se nalazim usred hajke na divlje svinje. Brže bolje ubrzao sam korak, ali svejedno trebalo je još dvadesetak vrlo neugodnih minuta za izaći iz kanjona. Pogotovo pri kraju gdje ima nekoliko uzastopno vrlo strmih dijelova na kojima je toliko sklisko da ni sajle ne pomažu.

Izvukao sam se nekako i došao do lovaca na kraju kanjona koji nisu postavili apsolutno nikakve mjere zaštite. Nikakve obavijesti niti zaštitne trake na početku staze, ni najave na stranici od TZ ili općine, kao ni na vlastitim stranicama lovačkog društva. Još su me začuđeno gledali kao ono pa tko ide šetati nedjeljom, po pješačkim stazama, sezona je lova. 

Povratak

Nakon neugodnog susreta s lovcima nastavio sam strmo uzbrdo kružnim putem po makadamu koji je dio staze Rocco u smjeru Baredina i ishodištu ove rute. Barem sam na kraju malo uspio uživati u pogledu na dolinu Mirne i brojne maslinike koji se spuštaju prema njoj. Zahvalan da sam izvukao živu glavu nakon ovoga pohoda.

Detalji rute:

  • Dužina staze: 4.5 km
  • Savladana visina:  161 mnv
  • Vrijeme prolaska rute: 1.5 h s pauzama
  • Prikladna za pse: Da
  • Težina: kondicijski lagano, tehnički srednje zahtjevno (zbog skliskog terena i blata)
  • Najbolje posjetiti: Proljeće, jesen, zima
  • GPX trag

Kanjon Škarline, Istra, siječanj 2026.

Mateo

Putnik, planinar i biciklist uvijek u potrazi za novim avanturama. Nalazile se one u drugoj državi, kontinentu, ili susjednom selu, apsolutno je nebitno. Tu sam da ih podjelim s vama.

Preporučeni članci