Mateo Sjeverni Velebit – nacionalni park prekrasne netaknute prirode i raznolikog planinskog kraja idealno je mjesto za provesti dan blizu ali daleko od sparine hrvatske obale. Ljeti kada ugrije, vrhovi Velebita pružaju svježinu i predah od gužvi uz neke od najljepših pogleda na naše more i brojne otoke.
Već sam nekoliko puta hodao najpoznatijom i najljepšom planinarskom rutom u Hrvatskoj “Premužićevom stazom”. Legendarnom stazom koja prolazi od Zavižana do Baških Oštarija kroz carstvo šuma i nepristupačnih stijena, pored brojnih vrhova uz poglede na planine i Jadran koji ostavljaju bez daha.
Ovoga puta nije mi bio cilj ponoviti neki od njezinih dijelova, već uspeti se na neke od vrhova pokraj kojih ona prolazi. Od Alana sam se tako zaputio kružnom rutom na lako pristupačne vrhove Zečjak (1622 m), Kita (1573 m), Veliki Golić (1577m) i Goljak (1605m). Bio je to pun pogodak, a u nastavku kroz opis i prekrasne slike vidjeti ćete zašto.
Početak
Ishodište ove rute je planinarski dom Alan, do kojega sam došao autom iz Jablanca s Jadranske magistrale. Cesta do gore je uska i zavojita, ali srećom nije bilo nešto prometa. Pri dolasku na parking, dobrodošlicu mi je zaželio djelatnik nacionalnog parka, kod kojeg sam odmah kupio ulaznicu u NP. Cijena je 7 €, dok za članove planinarskih društava, s iskaznicom HPS-a skoro upola manje – 5 €.
Prvih 500 m potrebno je pratiti cestu blago uzbrdo, do križanja staza pokraj partizanskog spomenika. Iza spomenika potrebno je spojiti se na premužićevu stazu, koja tad vodi do nekih 1km ravno kroz prekrasnu hladovinu bukvine šume do ogromnih pašnjaka Bilensko i Dundović Mirovo. Ljeti ovdje možete sresti stado od preko 300 krava koje uživa paseći zelenu travu na obroncima Velebita.
Dolaskom do slijedećeg raskrižja po prvi puta otvaraju se široki vidici na Jadran i otoke Rab, Krk, Lošinj, Pag pa sve do Istre. Prekrasan pogled na njih ne može dosaditi i svaki me puta iznova oduševi. Ovo je ujedno točka gdje je potrebno skrenuti lijevo s premužićeve staze, i preko livade, nastaviti do šume gdje započinje uspon na prvi vrh – Zečjak.
Ako imate sreće kao i ja, upoznati će te najboljeg lokalnog vodiča – velikog prijateljskog pastirskog psa, koji će vas sretan odvesti do Zečjaka.
Uspon na Zečjak (1622 m)
Cijela ova ruta idealna je za ljeto, većinom vodi kroz duboku hladovinu što značajno olakšava hodanje. Cijeli put od livade Bilenskog Mirova do Zečjaka prolazi ne previše strmom stazom kroz šumu, do izlaska na greben gdje bukvu mijenja niska klekovina, a tik uz vrh gola livada.
Nekih 45 min treba za savladati ovih 1.5km uspona do Zečjaka. Savršenog vrha za napraviti prvu pauzu i uživati u nezaboravnom pogledu koji se s njega pruža u svim smjerovima. More, otoci i nepregledne ličke šume, kao da su na dlanu, a hladan Velebitski povjetarac baš godi.
Kita (1573 m)
Nakon pauze, zaputio sam se s Zečjaka prema sljedećem vrhu veoma zanimljiva naziva – Kita. Potrebno je proći nekoliko kraćih uspona i silazaka, detaljčić po stijenama, ali većinom kroz šumu, za doći do ovoga vrha. Sve je super označeno, tako da sam bez problema u nekih pola sata stigao do Kite (1573 m).
Travnati proplanak označava vrh, koji više ne gleda na more, već istočno na livade, guste šume i bijele vapnenačke stijene koje se uzdižu iz njih. Posebno lijepo su vidljivi vrhovi Golić i Goljak, od kojih me dijeli samo planinski prijevoj Veliki Alan. Do istog je potrebno nekih 20 min laganog silaska šumom.
Veliki Golić (1577 m) i Goljak (1605)
Posljednja dva vrha koje sam obišao u ovoj turi bili su prijespomenuti Golić i Goljak. Uz dozu šume i dozu livadarenja došetao sam za otprilike 1h do njihovih prostranih livada. Omeđeni dolinama i ponikvama ova dva vrha nude divan pogled na carstvo velebitskih šuma i njegove karakteristične bijele stjenovite vrhove.
Između Velikog Golić i Goljaka treba savladati jedan strmiji ali kratki silazak, a potom i uspon. Nisu strašni a svakako se isplati. Pogledi s oba vrha, a pogotovo Goljaka, su nezaboravni.
Ovdje nema gužvi i velika je vjerojatnost da će te imati vrhove sami za sebe. Taman za se nakratko isključiti i uživati na laganom povjetarcu. Nema boljeg načina za napuniti baterije!
Povratak
Za zaokružiti rutu, odabrao sam povratak kratkim dijelom po dobro utabanoj nemarkiranoj stazi podno Golića. Ona se ne spušta prema Velikom Alanu, već sječe šumu 500 m do makadamskog puta, gdje je potrebno skrenuti lijevo prema dolini Tudorevo. Nekih 1.5km dalje put se spaja sa širokom makadamskom cestom. Nastavljam još desno još dvadesetak minuta uz doline Dundović i Bilensko mirovo do krajnje točke ove rute – doma Alan.
Uz dozu odličnog graha s kobasicom i osvježavajućom pivom, završavam ovaj prekrasni dan. Svaki put Velebit me oduševi iznova, zbog čega mu se uvijek rado vraćam.
Detalji planinarske rute:
- Najbolje posjetiti: Proljeće, ljeto, jesen
- Dužina staze: 15 km
- Savladana visina: otprilike 805 mnv
- Vrijeme prolaska rute: 5 h s pauzama
- Prikladna za pse: Da
- Težina: kondicijski srednje zahtjevno, tehnički lagano
Planinarenje sjevernim Velebitom: Zečjak – Kita – Goljak, srpanj 2025.
