Mateo Uspon na vrh Planjava (2392 m) sa Kamniškog sedla
Vrh Planjava (2392 m) bio je drugi cilj moje ovogodišnje avanture po Kamniško-Savinjskim Alpama. Viši je stotinjak metara od Brane, uz nezaboravne poglede koju se pružaju na greben prema Grintovcu i Skuti, te istočno sve do poznatog špicastog vrha Ojstrice (vjerojatno moje iduće destinacije!).
Kao za gotovo svaki vrh u ovom kraju, pristup je potrebno shvatiti ozbiljno i sa dozom opreza. Ova “zahtevna” staza kombinira sajle, poneke penjačke elemente i na mjestima vrlo izložen teren, ali nagrađuje adrenalinom i surovom ljepotom.
Početak staze
Uspon na Planjavu započeo sam iz Koče na Kamniškom sedlu, nakon noćenja i planinarenja na Branu (2.253 m) dan ranije.
Jutro na Kamniškom sedlu bilo je savršeno, uz čaroban izlazak sunca koji je moguće doživjeti samo u planinama! Doručkujem i pijem kavu sa pogledom na glomaznu nepristupačnu vertikalnu stijenu i stazu koja nestaje pod Planjavom, dok na trenutke proispitujem svoje životne odluke.
Nije mi dugo trebalo da ohrabren drugim planinarima koji pomalo kreću prema gore, stavim kacigu na glavu, te krenem putem uspona. Tabla pokraj doma ukazuje da je do vrha potrebno nekih 2h planinarenja.
Adrenalinski početak
U početku staza vodi sa sedla blago uzbrdo nekih 500m, preko sipara do dolaska u podnožje visokih stijenovitih vertikala. Ovo je krajnja točka za staviti kacigu na glavu, zbog strmih dionica, te trusnih nestabilnih stijena koje treba proći u nastavku. Rizik uslijed udara kamena u glavu, barem donekle minimiziramo na taj način.
Sljedećih 800m na prvu izgledaju nemogućim za proći, ali korak po korak ukazuje se utabana stazica tik uz stijenu. Više-manje je u redu ali na nekim djelovima potrebno se pripomoći rukama i nogama za savladati strmije uspone i silaske.
Najkritičniji dijelovi osigurani su sajlama i klinovima koji olakšavaju njihov prelazak. Ima ih možda 3-4, gdje je izloženost dosta velika i valja biti vrlo pažljiv (bez straha od visina!). Srećom osigurani dijelovi vrlo su kratki, te se brzo savladaju. Jedino ukoliko je stijena baš mokra preporučio bi ponijeti penjački pojas i paničar za svaki slučaj.
Prelazak grebena i dolazak na Planjavu
Izlaskom iz stijene, staza postaje nešto pitomija kako se otvara prema jugoistočnoj strani. Najzahtjevniji dio završava i tad valja pratiti 300m nezahtjevnu travnatu stazicu kroz “Planjavske zelenice” do raskrižja za Planjavu. Pripazite da vam na promakne!
Od prvog raskrižja, do onog podno samoga vrha, ima još nekih 500 metara. Na stazi treba savladati pokoji kamen i siparčić ali ništa strašno. Nije ni osobito strmo.
Dolaskom do drugog raskrižja, nadzire se sam vrh i otvara pogled prema istočnim vrhovima Lučke Babe, Škarja i dominantne Ojstrice. Još 10 min laganog uspona nagrađuju sve boljim pogledima na svim stranama, s vrhuncem na vrhu Planjava (2392 m).
Pogled sa vrha daje posebnu perspektivu na strmi greben i niz prijespomenutih “odsječenih” vrhova gotovo iste visine. Širok je i posebno lijep pogled na cijelu istočnu stranu Kamniško-Savinjskih Alpi, te alpske pašnjake doline Korošice. Ovdje naravno radim pauzu za doručak sa najboljim pogledom!
Silazak do planine Korošice i Kocbekovog doma
Kako bi zaokružio stazu, nakon pauze, odlučio sam se za silazak preko planine Korošica. Sa vrha Planjave potrebno se spustiti nazad do putokaza, te pratiti normalnu stazu niz greben prema prijevoju “Srebrno sedlo”.
Podno prijevoja slijedi otprilike 800m strmog i pomalo nezgodnog silaska po stazi koja je kombinacija sipara i krušljivih stijena. Opet ističem važnost opreza zbog rizika od poskliznuća.
Jednom kad se taj silazak prođe, slijedi gotovo položena staza kroz klekovinu do dvadesetak minuta udaljenog Kocbekovog doma. Pogledi na ovom dijelu ponovno oduševljavaju, posebno na Lučki Dedec (2023 m) i njegovo 150m visoko vertikalno lice. Inače poznate penjačke lokacije. Velika je također vjerojatnost da sretnete pokoju divokozu, krave ili kozoroge, domaćine na ovom sada već pitomijem terenu.
Kocbekov dom
Dolaskom do Kocbekovog doma (nažalost u ruševinama), možete dopuniti vodu na slavini kraj njega. Privremeno je improviziran montažni “dom” od nekoliko kontejnera i nadstrešnice koji biva otvoren te možete kupiti pivo ili kavu. Savršeno je mjesto za pauzu pogledom na prekrasni planinski okoliš i krdo krava koje pasu na okolnim prostranim livadama.
Preko prijevoja Prag (1910 m)
Dug je još silazak nazad do Kamniške bistrice s ove strane, stoga nakon kraće pauze nastavljam iz pl. doma prateći putokaze u smjeru prijevoja Prag (1910 m). Na samom prijevoju stoji tabla koja pokazuje desno na moj cilj – Kamnišku bistricu, udaljenu 3.15h.
Ovdje je potrebno skrenuti desno, stazom koja se blago spušta kroz prostran krajolik niske klekovine uz prekrasne vidike prema poznatoj Velikoj Planini.
Negdje na visini od oko 1750 m, nalazi se izvor pitke vode, iza kojeg slijedi strmi spust do prijevoja Presedljaj (1614m). Ovdje ponovno skrećemo desno, prema Kamniškoj bistrici. Strmo spuštajući se prvo kroz klekovinu, šumu ariša, a potom kroz prekrasnu bukvinu šumu koja pružaja dugo iščekivanu hladovinu. Šumski dio staze također je puno ljepši i ugodniji za hodanje.
Osvježenje na kraju
U jednom trenutku, na kraju dugog spusta u dolinu, staza se izbija pokraj potoka Kamniške Bele. Prekrasno bistre, svega 2km duge rječice koja pruža pravo osvježenje u vrućim ljetnim danima. Iako malo previše hladna za kupanje, idealna je za se rashladiti!
Prateći njezin tok nizvodno, uskoro staza izlazi na cestu, gdje je potrebno skrenuti desno i slijediti istu nekih 1.5 km nazad do izvora Kamniške Bistrice, te parkinga nedaleko nje.
Detalji planinarske rute:
- Težina: kondicijski zahtjevno, tehnički srednje zahtjevno
- Preporuka: koristiti kacigu za uspon na Planjavu
- Najbolje posjetiti: ljeti kad nema snijega
- Dužina staze: 17 km
- Savladana visina: 800 mnv
- Vrijeme prolaska rute: 7.5 h s pauzama
- Prikladna za pse: Ne
- Mogućnost kupovine jela i pića: u Koči na Kamniškom sedlu, Kocbekov dom
- Preuzmite GPX
Za kraj
Staza od Kamniškog sedla do Planjave prava je poslastica za one željne adrenalina i spektaktakularnih alpskih vidika. Pravi uspon koji će pružiti izazov, ali i nagraditi sve koji se na njega upute, usprkos beskrajnom silasku od preko 2000m koji je na kraju dana najveća patnja za koljena.
Planinarenje na vrh Planjava, Slovenija, kolovoz 2026.
