Mateo Ogroman, surov, zastrašujući – prve su misli koje su mi prošle kroz glavu kada sam prvi put ugledao vulkan Teide. Najviši vrh Tenerifa, Španjolske ali i cijelog Atlantskog oceana. Dugo mi je bila želja popeti se na sam njegov vrh, a kad se ukazala prilika s jeftinim aviokartama iz Venecije – nisam je mogao propustiti!
Isplanirao sam tjedan dana aktivnog “odmora”, čiji je vrhunac bio uspon na vrh Pico del Teide. Hodao sam kroz spektakularan vulkanski krajolik više nalik Mordoru ili Marsu, nego nekom mjestu na zemlji, sve kako bi doživio nestvarne vidike s 3718 m visokog vrha kratera.
Odmah ću reći, nije bilo lako, ali vrijedilo je svake kapi znoja, uspješan uspon na Teide, nagrada je sama za sebe!
Nacionalni park Teide
Stratovulkan Teide (3718 m) dominira Tenerifima, kako zbog veličine, tako i zbog jedinstvene ljepote. Njegov markantan vrh vidljiv je iz svih dijelova otoka, a za lijepog vremena i susjednih Gran Canarie i La Gomere. Kao takav plijeni pažnju još od vremena koloniziranja Kanarskog otočja. Naime Christopher Columbus zabilježio je plamen na samome vrhu 1492. godine prilikom putovanja prema “novome svijetu”.
Od tog vremena mnogo se stvari promijenilo, a Teide stoljećima očaravao istraživače i putnike koji su se našli u njegovoj blizini. Proglašen je nacionalnim parkom davne 1954. godine, a 2007. biva uvršten na UNESCO popis svjetske baštine. Danas je kao takav najpopularniji nacionalni park u Španjolskoj i 8. u svijetu sa svojih više od 4 miliona posjetitelja godišnje.
Status aktivnog vulkana
Iako je Teide vrlo siguran za posjetiti, on još uvijek ima status aktivnog vulkana. Razlog tome je posljednja erupcija koja se desila na otoku 1909 godine iz Chinyero kratera koji se nalazi unutar granica nacionalnog parka. Iz glavnog Teide kratera, zadnja erupcija prema istraživanjima desila se otprilike davne 850. godine.
Radi sigurnosti na vulkanu se vrše kontinuirana seizmološka i geološka mjerenja, dok vrh kratera na pojedinim mjestima “dimi”, te se osjeti otrovni sumpor (smrad trulih jaja). Zbog čega se preporuča na vrhu boraviti kratko.
Dozvole za uspon na Teide
Kako bi se očuvao jedinstven ekosustav i smanjio utjecaj velikog broja turista na prirodu i staništa životinja na vulkanu, uveden je limit koliko se ljudi dnevno smije popeti na sam vrh i staze oko njega.
Broj dnevnih dozvola koji se izdaje je 200 za sam vrh, i 200 za svaku od staza koje vode do stanice La Rambleta. Ukoliko želite ostvariti ovaj uspon morate ih obavezno ishoditi unaprijed, besplatne su, a budite sigurni da će vas rendžeri zaustaviti i provjeriti ako ih imate. Nemojte riskirati kaznu planinareći na vulkan bez njih.
Staze za koje morate ishoditi dozvolu (max. 21 dan unaprijed):
- PNT 07 Montaña Blanca – La Rambleta
- PNT 09 Teide – Pico Viejo – Mirador de las Narices del Teide
- PNT 23 Los Regatones Negros
- PNT 28 Chafarí
Dozvola za uspon na sam vrh (dozvoljeno bukiranje max. 28 dana unaprijed, novi slotovi se dodaju svaki ponedjeljak u 07:00 h po kanarskom vremenu):
- PNT 10 La Rambleta – Pico del Teide
Moguće je bukirati i vođenu turu s svim uključenim dozvolama, ali košta preko 100€, što se po meni baš i ne isplati.
Moja ruta
Ruta koju sam ja odabrao za uspon bila je PNT 07 Montana Blanca – La Rambleta, uspon na vrh PNT 10 La Rambleta – Pico del Teide, uz planirani silazak PNT 09 Teide – Pico Viejo, i završetak kod visitor centra stazom PNT 23 Los Regatoes Negros. Zadnji dio sa silaskom na kraju nisam ostvario jer je staza baš taj dan bila zatvorena, zbog čega sam se morao vratiti istim putem. Za ostvariti idejni plan bile su mi potrebne 4 dozvole koje sam ishodio tjednima i mjesecima prije puta.
Postoji i alternativna opcija dolaska ili silaska žičarom od stanice La Rambleta. Karte za istu također morate bukirati karte dosta ranije putem ove web stranice. Pogled sa La Ramblete čak i ako ne idete na vrh, ostaviti će vas doslovno bez daha!
Planinarenje na Teide
Moja avantura krenula je vrlo rano ujutro, pod okriljem noći zaputio sam se iz najvišeg otočnog naselja Villaflor prema kaldeiri Teide vulkana. U 4 ujutro nigdje žive duše, jedno zavojita cesta koja krivuda do ishodišne točke za uspon stazom “Montana Blanca”.
Već oko 5:00 dolazim na mali parking za svega desetak automobila kraj autobusne stanice Montana Blanca, gdje srećom ubadam zadnje slobodno mjesto. Ukoliko nema mjesta nekih 600m prije nalazi se vidikovac El Tabonal Negro s povećim parkingom, gdje možete slobodno parkirati.
Mnogo ljudi dolazi ovdje vrlo rano s ciljem dočeka izlaska sunca s vrha vulkana. Spektakularan trenutak kada Teide projicira sjenu u duljini preko 40 km nad oceanom ili oblacima. Dulju od bilo koje druge planine ili strukture na zemlji!
Početak uspona
U 5:15 započinjem uspon po mrklom mraku, s čeonom lampom na glavi i slojevitom odjećom na sebi jer je temperatura po noći na 2400m drastično niža od one na obali, uz uvijek prisutan vjetar pogotovo. Ne srećem nikoga, jedino u daljini uočavam nekoliko svjetlećih lampi, već visoko na planini kako se sporo kreću prema vrhu.
Prvih 4.5 km stazom Montana Blanca vrlo su ugodni, blagi uspon i široka staza laki su za praćenje i hodanje. Daju mi priliku da povremeno pogledam gore i divim se svjetlošću nezagađenom nebu prepunom zvijezda. Teide je jedno od najboljih mjesta na svijetu za upravo to, stargazing u najboljem obliku!
Uz stazu povremeno nailazim na zanimljive formacije kamenja “Huevos del Teide“. Ogromna vulkanska “jaja” nastala za vrijeme prijašnjih erupcija kotrljanjem lave i skupljanjem materijala niz strme padine vulkana. Posebno se ističu naspram pjeskovitog, gotovo pustinjskog krajolika Montane Blance.
Kontrola dozvola
Upravo na ovome dijelu, tik pred strmi dio, u mrklom mraku, zaustavili su me rangeri i provjerili spremnost za Teide. Morao sam dati dozvolu i osobnu iskaznicu na uvid, bacili su oko na moju obuću, odjeću, te koliko hrane i vode imam. Kad su vidjeli da je sve okej, dali su mi osnovne informacije o prognozi, upozorili na vjetar i zaželjeli sreću pri strmom usponu koji upravo kreće.
Uspon na Teide nije nimalo lagan, prelazi se u svega 10 km skoro 1500 m visinske razlike. Dodatni otežavajući faktor je visina, i mogući simptomi visinske bolesti poput kratkog daha, ubrzanih otkucaja srca, glavobolje ili vrtoglavice. Nije ni čudo zašto provjeravaju sve, kako bi bilo čim manje nezgoda i zahtjevnih spašavanja u visokoj planini zbog nespremnosti planinara.
Strmi uspon
Nakon laganog uvoda i zagrijavanja, kreće ona prava akcija. U sljedeća 4 km potrebno je savladati gotovo 900 m visinske. Ključna stvar je hodati sporo, piti mnogo vode i povremeno lagano jesti kako bi se tijelo uspjelo pravilno prilagoditi na visinu i održati energiju. Iako je staza stvarno lijepa i uređena, strmina i visina diktiraju tempo hoda na ovoj dionici.
Ovdje se već pomalo razdanilo uz očaravajuće poglede koji su se otvarali na surovi, užarenim suncem obasjan vulkanski krajolik. Kako sam sve više vidio kuda staza zapravo ide, beskrajno uzbrdo, kroz pijesak i uz rijeke ohlađene lave – mogu samo reći nije mi bilo svejedno.
Rifugio Altavista
Korak po korak, serpentina po serpentina, vegetacija je pomalo nestajala, a dolaskom do Pl. doma Altavista (3260 m) ona je u potpunosti isčeznula. Iako je dom već nekoliko godina zatvoren zbog renovacija, već pomalo teških nogu zastao sam pokraj njega napraviti jednu dulju pauzu za jelo, odmor i uživanje u panorami vulkanskog krater.
Altavista označava pola uspona, a kad je otvorena, idealno je mjesto za olakšati i prepoloviti uspon na dva dana. Staza nakon nje nastavlja kroz potpuno surov vulkanski teren, provlačeći se kroz strme crne rijeke lave, ostatke nekih davnih erupcija. Formacije stijena pokraj kojih prolazi teško je opisati, treba to doživjeti – osjećaj je filmski, kao na nekom drugom planetu!
Svaki korak na ovoj visini novi je izazov, ali srećom staza daje znakove popuštanja strmine. Dolaskom do vidikovca Mirador de la Fortaleza ona se u potpunosti poravnava, sve do gornje stanice žičare la Rambleta. Konačno se nazire onaj “prvi vrh”, a pogled na krater visoko iznad oblaka, ostavlja bez riječi.
Završni dio od La Ramblete do vrha Pico del Teide
Čim sam zastao kraj La Ramblete oko 8:30, ulovila me takva euforija i navala adrenalina da sam odmah htio potrčati na vrh. Suzdržao sam se i napravio jednu pauzu za hranu i piće, taman dok službeno otvore vrata staze u 9:00 – kad dolazi osoblje prvom žičarom.
Brdo ljudi koji su dočekali izlazak na vrhu, već čekaju žičaru za silazak, a ja, izgleda prvi i jedini službeno otvorenje staze. Mir nije dugo trajao, s prvom gondolom krenule su gužve, ali srećom tek nekolicina planinara krenula je prema vrhu.
Među prvima pokazujem dozvolu, i krećem na tih zadnjih 600 m staze koje savladavaju otprilike 160 m visinske razlike. Ne mogu ne stati svakih pet koraka kako bi uhvatio dah i divio se pogledu koji se otvara na cijeli otok. Činilo mi se kao da tih zadnjih pola sata traju čitavu vječnost.
Pico del Teide – na krovu Španjolske
Pri vrhu me dočekao pravi Mordor. Krater iz kojeg na mjestima uzdiže sumporni dim upotpunio je moj doživljaj vulkana i dao do znanja da 3718 m visoki Teide nije samo “obična planina”. Prepun strahopoštovanja i zahvalnosti sjeo sam kraj ruba kratera i divio se vidicima na Tenerife, ocean i susjedne otoke. U tom kratkom trenutku prestalo je biti hladno, vjetar utihnuo, a sunce ugrijalo te je nastao trenutak mira i tišine između mene i cijeloga otoka, u kojem kao da je vrijeme stalo.
Doživio sam onaj pravi planinski zen do dolaska prve skupine ljudi kada se sve ponovno pokrenulo. Vjetar je zapuhao, raznoseći nesnosni sumporni dim “smrad trulih jaja” na sve strane, poručujući mi tako da je vrijeme za silazak.
Silazak
Do La Ramblete vratio sam se istim putem prepun doživljaja. Stao sam napraviti jednu dulju pauzu u kućici gdje su postavljena dva vending aparata za hranu i pića, te kavu. Dolaskom k sebi, nastavio sam prema prema drugoj strani vulkana, te njegovom starom krateru Pico Viejo”.
Nažalost ovog puta nisam imao te sreće za zaokružiti stazu, od svih dana upravo na dan mog silaska ruta je bila zatvorena zbog lova na muflone. Pico Viejo ovoga puta će ostati zabilježen samo na mojim fotkama, što je dobar razlog da se ponovno vratim!
Na kraju povratak do auta bio je istim putem kojim sam i došao, što zapravo nije ispalo ni toliko loše. Sve ono što je je ujutro bilo u mraku, sada sam mogao doživjeti u potpunosti. Raznolikost najljepše i najteže staze od Montane Blance do Pico del Teide sada je bila vidljiva u potpunosti i iznova me očarala. Na usponu sam se mučio, bez mnogo uživanja, a kod silaska potpuno prepustio njezinoj ljepoti.
Oko 14:00h stigao sam mrtav umoran nazad do auta, čime je uspješno završio moj pohod stazom Montana Blanca na najviši vulkan i vrh Španjolske. Avantura koju ću zasigurno dugo pamtiti!
Detalji planinarske rute:
- Najbolje posjetiti: Proljeće, ljeto, jesen – po zimi ovisno o snijegu i ledu (provjeriti na službenim stanicama ako je staza otvorena)
- Dužina staze: 21.6 km
- Savladana visina: otprilike 1.500 mnv
- Vrijeme prolaska rute: 8 – 9 h s pauzama (4.5 h uspona)
- Težina: kondicijski vrlo zahtjevno, tehnički srednje zahtjevno
- Obavezno ishoditi potrebne dozvole mnogo vremena unaprijed.
- Hrana i piće: Na vrhu postoje dva vending aparata sa kavom, vodom i čokoladicama
- Odjeća: ponjeti slojevitu odjeću jer temperaturne oscilacije između parkinga i vrha znaju biti ogromne. Obavezno uzeti šiltericu, rukavice i kremu za sunčanje, hlada nema nigdje.
- Savjet: hodati sporo i piti puno tekućine kako bi se minimizirala mogućnost pojave ozbiljnijih simptoma visinske bolesti. Najčešći simptomi rezultirani manjkom kisika su glavobolja, zapuhanost i jako ubrzan rad srca.
- Alternativa hodanju: postoji žičara koja vodi podno vrha, morate je bukirati unaprijed ovdje (23 € po smjeru). Na istoj web stranici možete bukirati i vođene ture do vrha.
Planinarenje na vulkan Teide – najviši vrh Španjolske, svibanj 2025.
