Dolomiti – planinarski izlet na Monte Cernera i vrh Sass de Stria

Monte Cernera pogled s vrha na Passo Giau 2

Kao i svake godine, oko blagdana Velike Gospe, uvijek se nađe neka prilika za produženi vikend. Tako je bilo i ove, pridružio sam ekipi planinara u posjeti uvijek predivnim talijanskim Dolomitima

Za one koji možda neznaju, Dolomiti su planinski masiv smješten u sjeveroistočnoj Italiji, dio južnih Alpi. Ime su dobili po mineralu dolomitu, koji prevladava u njihovom sastavu. Karakteriziraju ih dramatične, strme litice, visoki vrhovi i specifične geološke formacije koje privlače planinare, penjače, skijaše i ljubitelje prirode u svim godišnjim dobima. Osim impozantnih planinskih vrhova, idilične zelene doline, bistre rijeke i potoci, te pitoreskna naselja čine ovo područje jednim od najljepših na svijetu. Zbog svega navedenog i bogate povijesti, Dolomiti su uvršteni na UNESCO-vu listu svjetske baštine 2009. godine. Sve s ciljem kako bi očuvali svoju autentičnost za sljedeće generacije.

Planinskom području Dolomita uvijek se rado vraćam, tako je jedinstveno i idilično, te svaki put istražujem neki novi kutak. Toliko ima toga za vidjeti, probati i posjetiti u ovom idiličnom planinarskom raju. Ovaj put planinario sam na Monte Cerneru prvi dan i vrh Sass de Stria drugi. Opis staza i foto galerija nalaze se u nastavku.

1. dan – Monte Cernera (2664m) s prijevoja Passo Giau

Nakon iscrpne vožnje iz Istre i blokade u koloni na ulazu u Alpe, već pomalo umorni konačno stižemo na ishodišnu točku za današnju rutu. Cilj nam je popesti se na vrh Monte Cernera, jedan od najpristupačnijih vrhova s predivnog planinskog prijevoja Passo Giau. Nakon što smo jedva našli parking konačno oko 13h krećemo prema vrhu. Lagani povjetarac i svježina na ovom prijevoju od 2236m pravi su odušak od nesnosnih ljetnih sparina kod kuće.

Uspon

U početku pratimo stazu koja kreće gotovo ravno zelenim pašnjacima prema prijevoju Forcella de Col Piombin (20min hoda). Tada na raskrižju skrećemo desno po stazi Via Normale Monte Cernera. Sljedećih 45 min staza postepeno postaje sve strmija i travnjaci sve kamenitiiji, uz očaravajuće poglede koji se otvaraju prema Passo Giau i ledenjaku Marmolade (s najvišim vrhom u Dolomitima!).

Povremeno nalazimo i svizce koji svojim žviždanjem upozoravaju na nas uljeze u njihovom teritoriju. Najstrmiji dio staze dugačak nekih 400m je na dva kratka dijela osiguran sajlama i užem ali nije strašan, ne treba ferrata set za ga prijeći (iako rukavice dobro dođu). To je i ujedno najzahtjevniji dio rute i mala avantura ga je proći. 

Malo prije vrha potrebno je na križanju skrenuti lijevo po zadnjoj sajli, nakon koje staza postaje blaža i konačno se ukazuje križ na kamenitom vrhu Cernera. Nekih 1.5h s pauzama trebalo nam je za stići do njega od prijevoja Passo Giau. 

Pogled s vrha Monte Cernera (2664m) je fenomenalan na sve strane. Najviši vrh Dolomita i ledenjak Marmolada, su kao na dlanu. Osim njih gledamo na vrh Nuvolau s planinarskim domom na vrhu stijene, predivan Tofana di Rozes, Monte Pelmo s druge strane i Cortinu d’Ampezzo u dolini. Nešto više od pola sata uživamo u predivnim vidicima i naslikavajući predivnu prirodu prije povratka istim putem dole.

Sve skupa nešto manje od 4h bilo nam je potrebno za proći ovu rutu od nekih 6km i 500m visinske razlike.

Detalji planinarske rute:

  • Dužina staze: 6.4km
  • Savladana visina: 557mnv
  • Vrijeme prolaska rute: 4h s pauzama
  • Težina: kondicijski lagano, tehnički srednje zahtjevno (samo zbog one 2 kratke sajle podno vrha)

2. dan – Sass de Stria (2477m) iz dvorca Andraz

Ujutro nakon noćenja i doručka, preko prijevoja Passo Pordoi i slikovite ceste sa nebrojenim serpentinama, zaputili smo se prema ruševinama dvorca Andraz. Gradini izgrađenoj na vrhu stijene u 11. stoljeću, koja je prvobitno služila za kontrolu trgovinskih ruta za transport željeza koje su prolazile kroz Dolomite. Nama je dvorac poslužio kao ishodišna točka za planinarenje do impozantnog vrha Sass de Stria (2477m).  

Staza kreće malo iznad dvorca i označena je brojevima 34 na markacijama. Prvi dio prolazi kroz šumu i livade na kojima pasu travu brojne kravice. Ova staza također je jako bogata vodom, tako da većinu puta prolazimo pokraj bistrih hladnih potočića, malih slapova i uz nekoliko izvora. Uzmite vodootporne cipele ili gojze jer se lako može desiti da ugazite u vodu ili blato. Pogotovo ako je padala kiša prijašnjih dana jer Dolomiti su poznati po nepredvidljivom vremenu.

Uspon

Prvih sat vremena postepeno se uspinjemo po sve strmijoj ali ne zahtjevnoj stazi nekih 3km, do križanja sa stazom broj 43. Na raskrižju skrećemo desno po blagom platou prema 600m udaljenom malom jezeru Valparola i istoimenom prijevoju. Tu počinju prekrasni vidici na okolne planine i beskrajne šumovite doline. Dolaskom kod jezera postoje dvije opcije, otići odmah do vrha Sas de Stria po normalnoj laganoj stazi, ili po kratkoj via Ferrati Fusetti.

Mi smo ovaj put odabrali ferratu i silazak po normalnoj stazi. Uzmite u obzir da je ferrata teža, više penjačka staza i da za nju obavezno treba oprema za osiguravanje (penjački pojas, Y, kaciga). Nije pogodna za početnike.

Via Ferrata Fusetti 

Od jezera do početka ferrate, potrebno je hodati dodatno nekih pola sata podno stijene (1.1km),  prije početka sajlama osigurane staze. Ferrata Fusetti težine je C, i duga nekih 200m. Sama po sebi nije osobito zahtjevna, ali ima par detalja gdje je stijena dosta izlizana i gdje treba biti oprezan.

Nekih 45min do 1h je potrebno za ju proći u cijelosti i spojiti se ponovno na stazu via Normale. Cijelo vrijeme s ferrate pružaju se vrlo atraktivni pogledi i prava je doza adrenalina!

Završetkom ferrate sljedi još samo 15-20 minuta hoda normalnom stazom do vrha. Vrlo je zanimljiv cijeli taj dio, jer staza vodi kroz pravi labirint rovova i tunela iz 1. sv. rata. Cijeli Dolomiti bili su poprište brojnih bitaka između Italije i Austrije u to vrijeme. Posljedice burne prošlosti vidljive su po planinama dan danas.

Mana je da su neki od prolaza vrlo su uski pa zna doći do gužvi. Ali jednom kada dođete do vrha nagrađeni ste pogledom od milion dolara na Cinque Torri, Tofanu di Rozes, Averau, Marmoladu u daljini i prekrasan greben prema vrhovima Monte Castello i Setsas. Odlično mjesto za napraviti malo dužu pauzu za ručak prije silaska.

Silazak

Nakon uživanja na vrhu, vraćamo se nazad normalnom stazom do prijevoja Valparola, za što nam je trebalo oko 30min. S prijevoja skrećemo desno, i vraćamo se kružnom stazom prvo po stazi broj 43, a kod Passo Falzarego, skrećemo desno (nizbrdo) na Camino delle Dolomiti. Najprije prolazimo pokraj brojnih penjača, koji na strmoj strani penju alpinističke i slobodno penjačke smjerove prema vrhu.

Zatim kod Passo Falzarego nekoliko puta prelazimo cestu i serpentine te tu treba biti posebno pažljiv zbog prometa. Što se više spuštamo to ulazimo ponovno u borovu šumu, gdje u jednom trenutku nailazimo i na restoran s odličnim kroasanima i kavom, naravno da smo se počastili! Nedugo dalje dolazimo natrag do našeg auta.

Za silazak s prijevoja Valparola nam je trebalo sveukupno oko 1h i 15min (ne uključujući pauzu za kavu u restoranu). 

Detalji planinarske rute:

  • Dužina staze: 13.85km
  • Savladana visina: 871mnv
  • Vrijeme prolaska rute: 8h s pauzama
  • Težina: kondicijski srednje zahtjevno, tehnički veoma zahtjevno (zbog ferrate, po via normale tehnički lagano)

Kraj 

Time je završila naša avantura u Dolomitima, sljedeći dan nismo mogli planinariti nigdje zbog kiše i oblaka koji su se nadvili nad većinom Alpi. Teško je slikama dočarati Dolomite, te preporučam da se barem jednom zaputite u ove planine i doživite tu ljepotu. Osobno jedva čekam da se ponovno vratim u ove predivne krajeve i istražim neki novi kutak ovog planinarskog raja.

Planinarski izlet Dolomiti, Italija – Monte Cernera i Sass de Stria, kolovoz 2024.

Mateo

Putnik, planinar i biciklist uvijek u potrazi za novim avanturama. Nalazile se one u drugoj državi, kontinentu, ili susjednom selu, apsolutno je nebitno. Tu sam da ih podjelim s vama.

Preporučeni članci