Mateo Planinarenje i Ferrata na mitsku planinu Klek i Klečice – u potrazi za Klečkim vješticama
Nebrojeno puta vozeći se autocestom Rijeka – Zagreb promatrao sam planinu Klek i njezin maštoviti oblik opisan brojnim pričama i legendama. Istovremeno razmišljajući da moram jednom stati i popesti se na njega. Jer iako nije naš najviši vrh, smatra se koljevkom hrvatskog planinarstva i kao takav ponosno stoji na logu Hrvatskog Planinarskog Saveza.
Ovog listopada moja se želja konačno i ostvarila, te sam se zaputio prema ovom kako lokalne legende kažu usnulom divu. Gledajući s Ogulinske strane, planina stvarno izgleda kao davno okamenjeni div kojem vrh Klek predstavlja glavu a stijene Klečice noge. Prema legendi u šumama podno vrha skrivaju se vile, vilenjaci i vještice čije paradiranje i vriskove možete čuti i dan danas noću tijekom lošeg i olujnog vremena. Zato je najbolje i najsigurnije posjetiti ovu planinu danju, kada mnoštvo planinara posjećuje ovaj poseban vrh!
Opis rute
Ruta kojom smo se mi uspeli na vrh krenula je iz malog naselja Bjelsko, nedaleko Ogulina. Pri dolasku u Bjelsko, s desne strane ceste kraj starog izviđačkog doma, kreće makadamski put u šumu gdje se nalazi parking po principu parkiraj di’ stigneš. Za vrijeme našega posjeta sve je bilo obojano jesenjim bojama i svježe napadalim lišćem. Prava jesenja idila na stazi.
Od parkinga nadalje staza je vrlo dobro označena i kreće odmah iza nadstrešnice i klupica za odmor. Cijelo vrijeme do pl. doma prati poučnu stazu uz koju možete naučiti nešto o flori i fauni Kleka, te o legendama povezanim s ovom planinom. Iako putokaz u početku ukazuje da je do vrha potrebno 50 min, uz pauze, te ferratu to je ipak bliže nekih 2h.
Jednom kada krenete hodati staza je vrlo dobro utabana, lako se prati i nema nekih skretanja gdje možete slučajno zalutati. Do pl. doma staza vodi uglavnom kroz prekrasnu šumu, s nekoliko klupa za odmor po putu. Klek je vikendom vrlo popularan te je sigurno da ćete sresti veliki broj planinara koji se uspinju ili silaze s vrha.
Kako se približavate pl. domu, šuma oko staze postaje rjeđa i maštovitija, te ulazite doslovno u Carstvo Klečkih Vještica. Lišče sa stabala na ovom djelu već je u potpunosti otpalo te otvorilo vidike u smjeru Ogulina i impresivnoj 200m visokoj kamenoj vertikali podno Kleka. Upravo ta stijena svojevremeno je bila prva škola hrvatskih alpinista, zbog čega danas drži titulu koljevke hrvatskog alpinizma.
Sam planinarski dom otvoren je svakoga vikenda i uvijek nudi nešto za popiti i pojesti po sasvim pristupačnim cijenama. Vrlo je ljepo uređen izvana i iznutra, te se oko njega nalaze klupice, gdje možete odmoriti i napraviti pauzu prije zadnjeg uspona do vrha Kleka.
Ferrata Klek
Za doći od pl. doma do vrha nude se dvije opcije: klasična staza (lijevo od pl. doma) ili 350m duga via Ferrata, težine B (desno od pl. doma). Mi smo se zaputili Ferratom, koju smo prešli u otprilike 30 minuta. Nije nešto osobito zahtjevna a vidici koje nudi su jednostavno predivni. Najzahtjevniji dio je pri samom kraju, odnosno čelične ljestve na blago prevjesnoj stijeni koje treba savladati. Jedina zamjerka je da su neke sajle vrlo labave i debele, što čini kačenje ferrata setom za njih dosta otežanim. Ferrata završava podno sam vrh Kleka, gdje se spaja ponovno na običnu pl. stazu.
Vrh Klek
Od završne točke ferrate do vrha potrebno je otprilike 5 min hoda stazom koja prolazi pokraj pristaništa za sljetanje helikoptera i radio odašiljača uz prekrasne poglede koji se otvaraju na sve strane. Jednom kada ste na vrhu preostaje jedino uživati. Posebno lijep pogled pruža se na naselja Potok Musulinski , Ogulin, te beskrajno šarene šume Gorskog Kotara. Mi smo na vrhu napravili kratku pauzu za upiti svu tu ljepotu prije nastavka pohoda do vrha Klečice.
Klečice – noge usnulog diva
Staza prema vrhu Klečice počnje podno stijene koja vodi na sam vrh Klek. Za doći do nje potrebno se spustiti s vrha običnom stazom do raskrižja za pl. dom (lijevo) ili vrh Klečice (desno). Na ovom silasku treba biti oprezan jer je staza vrlo strma, te na nekim djelovima osigurana užem. Dolaskom na raskrižje potrebno je nastaviti desno, te nakon 15 minuta šetnje šumovitim grebenom, kod sljedećeg raskrižja ponovno skrenuti desno prema Klečicama. Vrh Klečice je sljepa ulica, tako da se ovim putem kasnije potrebno i vratiti.
Ovaj vrh preporučio bi samo onim malo hrabrijima, jer sam silazak do Klečica je poprilično strm i izložen. Dok sam uspon po stijenama Klečica ima dosta penjačkih detalja. Na nekoliko mjesta provučena je sajla, koja je već u dosta derutnom i labavom stanju, s nekoliko izbijenih klinova. Budite spremni na otpenjavanje nekih djelova. Makar sva ta muka se isplati jer Klečice osim doze adrenalina pružaju jednu novu perspektivu Kleka, posebice na njegov vršni dio.
Povratak
S Klečica najbolja i najkraća opcija je vratiti se istim putem do naselja Bjelsko. Znači natrag do raskrižja podno Kleka, te običnom stazom do pl. doma i silazak do auta. Za što je potrebno otprilike sat vremena silaska.
Naša kružna ruta (ne preporučam)
Mi smo u želji da zaokružimo stazu, nastavili desno na raskrižju za Klečice, u smjeru Kamačnika (preko Sladivojke). Na taj način dodali smo si još 2.5h hoda po stazi koja nakon Klečica nije baš održavana ni označena. Najgori je zadnji dio gdje smo na mjestima kroz visoku travu i nisko raslinje priječili put s gornje staze po grebenu, do makadamskog puta koji vodi nazad u Bjelsko. Dobro da je bila jesen, te raslinje već suho. Vjerujem da po ljeti kada priroda buja, ovi djelovi staze budu potpuno neprohodni. Nakon izbijanja na makadam, sve je bilo više-manje ravno i lako za pratiti do parkinga.
U svakom slučaju ne bi ponovio ovaj zadnji dio, dok je sve osim njega bilo savršeno. Iako nisam uspio sresti Klečke vještice, Klek me opčinio svojom ljepotom, te uspio učiniti dan planinarenja na njega baš čarobnim!
Ruta:
- Dužina staze: Otprilike 13.8 km kilometara kružno.
- Visinska razlika: 853 mnv.
- Vrijeme rute: Oko 6h.
- Težina: Staza je tehnički zahtjevna (zbog Ferrate), kondicijski srednje zahtjevna.
