Mateo Kružno planinarenje na 5 vrhova Slovenske Ćićarije – Ostrič, Medvižicu, Razsušicu (Glavičorka), Malu i Veliku Plešivicu te popularni Slavnik.
Ćićarija – istarskim ljubiteljima prirode vrlo poznata i draga planina. Svatko tko je bio barem jednom na njezinim prekrasnim vrhovima poput Žbevnice, Planika ili Gomile, uvijek im se rado vraća. Ukratko rečeno Ćićarija je 45 km duga i 10-tak km široka planinarska visoravan na samoj granici Istre i Slovenije. Proštrkana je malobrojnim slabonaseljenim selima, u kojima kao da je život stao. Rezultat je to velikih stradavanja tijekom 2. svijetskog rata kada je većina naselja bila spaljena do temelja, a ljudi nažalost iseljeni ili bivali pobijeni.
Iako se život sporo ali sigurno vraća u ovaj predivan kraj prošaran šumama, kamenitim stijenama, te beskrajnim planinskim obroncima. Još uvijek je prepun malo poznatih i slaboposjećenih dijelova, te svaki put iznenadi nekom novom skrivenom ljepotom. Tako je bilo i ovaj put, kada sam se zaputio slabo poznatom kružnom stazom na 5 vrhova Slovenske Ćićarije. U sklopu ture posjetio sam tako Ostrič, Medvižicu, Razsušicu (Glavičorku), Malu i Veliku Plešivicu te popularni Slavnik za kraj. Bila je to odlična ideja i odmak od hrvatskih vrhova Ćićarije koje sam proteklih godina već propješačio uzduž i poprijeko.
Put do Vodica
Sve je krenulo iz Vodica, ne tako malog naselja koje je po posljednjem popisu stanovništva brojalo svega 9 stanovnika (prije 2. sv. rata više od 400). Za doći do tog naselja, potrebno je sići sa autoputa nakon tunela Učke, na izlaz Lupoglav. Iz istoimenog naselja tada treba krenuti u smjeru Lanišća, po uskoj zavojitoj planinskoj cesti koja vodi dalje kroz sela Račju Vas, Rašpor, Trstenik i Dane do konačnog dolaska u Vodice.
Opis staze
Parkirao sam kraj crkvice i odmah pri izlasku iz auta bio praćen pogledima rijetkih starijih stanovnika koji su izašli iz kuća, očito nenaviknutim da se netko zapravo zaustavlja u njihovom selu. Ljubazno ih pozdravljam i nastavljam prema groblju, gdje započinje šumski uspon na vrh Ostrič (1056 mnv).
Prvih 45 min uspona pratim šumski put za traktore (nekih 2km) do izlaska na prijevoj i čistinu, gdje je potrebno skrenuti lijevo za izaći iz šume. Ovaj prvi dio ima markacija, ali na ključnim mjestima one nedostaju, kao na ovom raskrižju, tako da treba pripaziti da vam ne promakne. Desetak metara dalje nalazi se se državna granica sa Slovenijom, obasana električnim pastirom zbog brojnih konja koji slobodno lutaju sa Slovenske strane. Sreo sam ih nekoliko puta tijekom ovog planinarenja.
Nakon što prođete ogradu, izbit ćete na makadamski put gdje je potrebno skrenuti lijevo u smjeru Ostriča. S ovog proplanka po prvi put otvorit će se predivan pogled na Učku, a uskoro i Ostrič. Pratite taj makadam nekih 500m do drugog reda električnog pastira, kojeg također morate preskočiti za nastaviti pratiti stazu koja vodi uz lijevi rub velikog prostranog pašnjaka. Ovaj dio nije baš označen tako da preporučam praćenje priloženog GPS trag-a. Već nakon 200m ukazat će se i prekrasan travnati vrh Ostrič na kojeg vode brojni puteljci sa svih strana. Ako imate sreće kao i ja, vidjet ćete desetke veličanstvenih konja koji jednostavno uživaju u slobodi ovih planinskih prostranstva.
Vrh Ostrič (1056 m)
S ovog 1056 m visokog vrha pruža se prekrasan pogled na Učku, Žbevnicu prema jugu te velikane Julijskih Alpi koji se ukažu za lijepoga vremena. Tik uz vrh nalazi se i slikovita ljubavna klupica kao idealna pozicija za napraviti pauzu s pogledom. Uzimam si nekih pola sata pauze za doručak i upijanje ove prirodne ljepote prije nastavka na sljedeći vrh – Medvižicu.
Medvižica (1081 m)
Do 30 min udaljene Medvižice vodi prekrasna staza kroz čistu šumu bukve i kamenja obraslih mahovinom. Sam odlazak na vrh je opcionalan, ali zanimljiv zbog svojeg netipično stjenovitog oblika za Ćićariju. Kratak uspon po škrapama i stijenama potrebno je odraditi s dozom opreza, malo rukama i nogama, što može biti dosta škakljivo za mokrog vremena. U tom slučaju bolje je preskočiti ovaj vrh. Mene je vrijeme poslužilo te sam se uspješno popeo Medvižicu. S koje se po prvi put otvara pogled na Slavnik i planinu Nanos u daljini.
Razsušica (Glavičorka – 1083m)
Pri vrhu se ne zadržavam previše, već nakon par fotki nastavljam dalje prema Razsušici (Glavičorka), najvišem vrhu slovenske Ćićarije. Od Medvižice udaljena je svega nešto više od 400m. Staza do nje vodi kroz šumu i sam vrh je također šumovit te ne pruža baš neki pogled. Bolje je nakon silaska s vrha s zapadne strane otići na puno ljepši nemarkirani proplanak s prekrasnim pogledom na Hrvatsku Ćićariju i dolinu između Vodica i Jelovica.
U nastavku staza koja vodi do sljedećeg 3km udaljenog vrha Mala Plešivica (1h hoda) nanovo je označena ali su markacije svejedno dosta rijetke te je lako produžiti na neki od šumarskih putova za izvlačenje stabala. To se meni desilo nekoliko puta, te sam često palio GPS i tražio kuda i gdje ići. Čisto napomena ako se zaputite mojim stopama.
Mala i Velika Plešivica
Do Male Plešivice (958 m) staza kontinuirano vodi gore dole cijelo vrijeme kroz šumu. Jednim dijelom po putevima a drugim po pl. stazama. Dok su glavna raskrižja dobro označena planinarskim putokazima. Doći do prostranog travnatog vrha nije osobito zahtjevno a pruža ljepe vidike prema Istarskoj strani i Žbevnici, dok pogled prema Sloveniji nažalost zaklanja šuma.
Za najbolji pogled koji se prostire u svim smjerovima, potrebno je nastaviti do Velike Plešivice (908 m) i spustiti se strmom stazom do prijevoja Velika Vrata (20 min hoda). Tuda prolazi dobro održavana makadamska cesta iz Slovenije za Vodice, po kojoj se kasnije vraćamo.
S prijevoja staza ponovno ulazi ograđeni teritorij konja, koji i ovdje uživaju u zadnjim danima „babljeg ljeta“. Nakon što sam obišao ove mirne ljepotane, te se krenuo uspinjati prema vrhu, lagani povjetarac ispunio je moje nosnice mirisnim aromama kadulje koja ovdje raste svugdje. Osjeti se blizina mora i Tršćanskog zaljeva koji je doslovno iza sljedećeg brda (Slavnika). Dvadesetak minuta potrebno je za doći do vrha Velike Plešivice i uživanja u prekrasnom pogledu na Žbevnicu, Slavnik i dalje prema Sloveniji, te Riječkom zaleđu. Ovdje radim jednu dužu pauzu prije silaska nazad do prijevoja Velika Vrata, te hoda po makadamskoj cesti nazad do Vodica.
Od prijevoja do auta trebalo mi je nekih 1h vremena hoda. Silazak je po vrlo ugodnoj cestici uz poglede na prekrasnu travnatu dolinu kojom prolazi cesta za Trst i Kopar. Dolaskom do auta zaokružio sam stazu 5 vrhova Slovenske Ćićarije, ali kako je bilo tek 2 popodne, odlučio sam se popesti i na Slavnik te Grmadu. Zadnje vrhove iznad 1000 metara na Ćićariji.
Ruta
- Dužina staze: 17 km.
- Visinska razlika: 914 mnv.
- Vrijeme rute: Oko 5h s pauzama.
- Težina: Staza nije tehnički zahtjevna, dok je kondicijski srednje zahtjevna. Nakupi se visinske razlike kontinuirano hodajući po brdašcima gore dole.
Slavnik (1028 m)
Za doći do iz Vodica do Podgorja (početnog sela za uspon na Slavnik) potrebno je nekih 10 min vožnje po jedinoj cesti koja vodi prema Sloveniji. U naselju Podgorje postoji neoznačen plaćeni parking 3€/dan sakriven iza igrališta (sa strane naselja prema Trstu). Preporučam da parkirate tamo, ukoliko želite izbjeći nervozne lokalce i jezikovu juhu da se u naselju ne parkira (govorim iz iskustva).
Nakon parkiranja staza je jednostavna za pratiti, te započinje malo iznad javne slavine gdje možete natočiti pitku vodu. Postoji samo jedan glavni put za gore, koji je dosta širok i vrlo popularan. Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio toliko ljudi na nekoj od planinarskih staza. Čini mi se da ekipa iz Trsta i Kopra obožavaju ovo mjesto te u masama dolaze ovdje planinariti za vikend.
Sam uspon je kratak i sladak, u 2.5km savladava 500mnv, tako da budete spremni na to da ćete puhati do gore. Prva polovica puta vodi kroz ugodnu šumu, dok druga po prostranim livadama gdje nemilosrdno prži sunce babljeg ljeta. Sav napor uspona na kraju je nagrađen odličnim desertima i pivom u Pl. Domu Tumova Koča na Slavniku. Od koje se pruža odličan pogled na Trst, Kopar, Istru, te ostatak Slovenije. Vrlo blizu je i vrh Grmada (1001 m) do kojeg vrijedi prošetati i uživati u najboljem pogledu na Tršćanski zaljev.
Nakon dovoljne doze uživancije vratio sam se istim putem do auta, za što mi je trebalo nekih 45 minuta, za razliku od uspona koji je trajao 1.5h. Time je završila moja nedjljna avantura vrhovima Slovenske Ćićarije koju preporučam svima koji žele jedan prekrasan planinarski izlet, ne toliko daleko od kuće.
Ruta
- Dužina staze: 7.2 km.
- Visinska razlika: 590 mnv.
- Vrijeme rute: Oko 2.5h s pauzama.
- Težina: Staza je tehnički lagana, dok je kondicijski srednje zahtjevna.
Slovenska Ćićarija, Istra, listopad 2024.
