Uspon na najviši vrh Slovenije – Triglav

5 scaled

Rano je jutro subote 09.09.2023., ustajem se oko 3:00 i brzinski slažem zadnje stvari prije polaska na bus planinarskog društva Glas Istre koji kreće u 3:30 iz Pule. Nakon nekoliko godina planinarenja, i promatranja vrha impozantnog Triglava sa svih mogućih strana (Viševnika, Draškog vrha, Mojstrovki, Golice, Prisojnika itd.), konačno je došao na red taj legendarni uspon na najviši vrh Slovenije.

1. Dan

Uspon je krenuo iz Rudnog polja, te započinje nekoliko kilometara relativno blago uspinjućom stazom većinom kroz šumicu, do prvog strmijeg i kamenitijeg uspona kroz prijevoj Studorski Preval, od kuda nastavljamo skoro ravnom stazom planinskim travnjacima prema Vodnikovom domu. Iako je rujan, sunce kao usred ljeta prži na ovim sve čišćim i golim dijelovima planine. Kod Vodnikovog doma stajemo na pauzi, i punimo boce svježom vodom iz izvora ispred doma (zadnja mogućnost dobivanja „besplatne“ vode).

Od Vodnikovog doma pruža se širok vidik prema cijelom vršnom dijelu Triglava i okolici, te prema pl. domu Planika gdje noćimo. A do Planike čeka nas konstantan uspon, kroz teren koji se mijenja od zelenog niskog raslinja i trave, do kamenitog sipara i golih izloženih stijena, te litica.  Spektakularan pogled na sve strane malo olakšava ovaj dug uspon po najvećoj vrućini dana.

Oko 17:00 stižemo do doma Planike, te se smještamo u spavaonice. Noćenje je 14 eura, te morate nositi vlastitu tanku plahticu jer najam se naplaćuje dodatnih 5€. U domu nema tekuće vode, tako da jedini način za doći do vode je kupiti bocu vode (1.5l) za vrtoglavih 6.5€, skromne porcije hrane također prate ne tako skromne cijene. Tako je to kad jedini način za dopremiti nešto do doma je helikopterom.

Ostatak večeri uživamo vani, u zalasku sunca i promatranju pada noći na brojne doline nad kojima se Julijske Alpe uzdižu, sve dok nije postalo neugodno hladno i došlo vrijeme za u krevet.

Dužina hoda prvi dan bila je 13.2 km, sa 1371m uspona, i sveukupno oko 7 sati hoda s pauzama.

2. Dan

Nedjelja 10.09.2023, potreba za WC-om probudila me prije 6 ujutro, taman prije zore, dok je zvjezdano nebo još dominiralo vani. Mliječna staza nazirala na svijetlošću nezagađenom nebu, i prisjeti me kampiranja na Velebitu kada sam zadnji put uživao u tako čistom pogledu na zvijezde. Osim zvijezda na nebu, brojne čeone lampe nazirale su se sa grebena Triglava, gdje su već brojni planinari otišli dočekati izlazak sunca.

Izlazak sunca kod Planike

Izlazak je bio nešto neopisivo, možda jedan od najboljih koje sam doživio dosad, ali procijenite sami s priloženih slika. Definitivno vrijedno ranijeg buđenja.

Nakon pakiranja i jutarnje rutine, oko 8 krećemo prema vrhu. Opremljeni penjački, ferata setovima i kacigama, krećemo put Malog Triglava. Sajle su postavljene duž uspona i sve je odlično osigurano, a nekih 2 sata traje uspon od Planike do vrha. Kod Malog Triglava spaja se staza koja dolazi od Kredarice, i tu kreću najavljene gužve, stalno se ljudi spuštaju i pretječu jedni druge, te taj zadnji dio traje cijelu vječnost. Zbog izloženosti stalno treba biti na oprezu a brojni spomenici podižu malo nervozu, iako je stvarno sve odlično osigurano. Stalno viđamo svakakve ljude koji penju bez osiguranja, u običnim tenisicama i slično.

Konačno pri dolasku na vrh dočekani smo još većom gužvom, i jedva nalazim mjesto za sjesti, te doručkovati, osim toga čeka se red za slikanje sa Aljaževim stolpom. Vrh je stvarno spektakularan i pogled na sve strane ostavlja bez daha, poznati vrhovi prepoznaju se u daljini, i kuju se planovi za buduća planinarenja gledajući sve te vrhove.

Iako je ovaj put onaj planinarski zen, trenutak mira na planini izostao zbog gužvi. Ne umanjuje taj doživljaj da sam konačno gore, na najvišem vrhu Slovenije, da konačno mogu po to slovensko državljanstvo!

Silazak

Sad jedino što preostaje je spustiti se, a to je najgori dio uspona na Triglav. Spuštamo se kroz Triglavsku škrbinu, do koče na Doliču, pa silazak i ponovni dosta zahtjevan uspon do Luknje, te naporan strmi sipar skoro do Aljaževog doma. Krajolik očarava svojom ljepotom iako koljena plaču na nizbrdici.

Silasku nikad kraja i stvarno traje i traje, nakupilo se 2273m nizbrdo i 874m uspona visinske razlike. Dužina staze bila je  18.5km a sve skupa ruta je trajala dobrih 11 sati s pauzama. Rado bi je ponovio u budućnosti kada bude malo manje gužve.

Slovenija 2023.

Mateo

Putnik, planinar i biciklist uvijek u potrazi za novim avanturama. Nalazile se one u drugoj državi, kontinentu, ili susjednom selu, apsolutno je nebitno. Tu sam da ih podjelim s vama.

Preporučeni članci