Mateo Saigon
Nešto malo više od tri tjedna trajala je moja avantura kroz Vijetnam, prvu zemlju Jugoistočne Azije koju sam posjetio. Sve je krenulo iz iz najvećeg grada u zemlji, ekonomskog centra, nekadašnje prijestolnice, Ho Chi Minh City (prijašnji naziv – Saigon). Prvim korakom izvan aerodroma doživljavam temperaturni šok, nakon dolaska iz hladne Europe u tropski Vijetnam na 37 stupnjeva s užasno visokim postotkom vlage u zraku, jedva uspjevam disati. Ne pomaže ni kaotičan i vrlo gust promet, te smog koji se ne razizlazi zbog nedostatka vjetra.
Spoj modernih nebodera, tradicionalnih budističkih hramova, muzeja, brojnih lokalnih restorančića na otvorenime, disco klubova i miliona skutera koji čine prelazak ceste jednakim ruskim ruletom. Pogotovo navečer kad se veliki broj ljudi sljeva u centar grada prema glavnoj party ulici i centru zabave Bui Vien. U pravom smislu ovaj grad je jedna velika urbana džungla.
Saigon je dobra baza za istraživanje okolice, posebice delte rijeke Mekong, jedne od najbitinijih i najvećih rijeka Jugoistočne Azije (JA). Mekong je žila kucavica i izvor hrane, vode za desetke miliona ljudi koji žive uz njezine obale. Na putu do rijeke, autoput prolazi iznad beskrajnih polja riže, a oko same rijeke uzgaja se brojno voće poput kokosa, nipe, duriana, kakaoa i drugih. Imate ih i priliku isprobati na brojnim štandovima uz rijeku.
Kako je lokalno stanovništvo dosta siromašno i mnogi žive sa mjesečnim prihodima manjih od 200 eura, danas se sve više okreću turizmu, i za malu napojnicu lokalne žene provozat će vas čamcima šumom Nipa palme. Isto tako izvest će nekoliko lokalnih pjesmi, plesova i ponuditi vas voćem, te bizarnom rižinom rakijom u kojoj se nalazi ni više ni manje nego kraljevska kobra.
Vijetnamski rat
Nedaleko grada nalaze se broji ostaci iz brutalnog Vijetnamskog rata, poput Cu Chi tunela koji prikazuju život lokalnih ljudi, boraca za slobodu o njihov život u tim teškim vremenima. Strašno je vidjeti u kakvim uvjetima su živili, s vrlo malo dostupne hrane i pitke vode, provodeći većinu dana skrivenu u skučenim tunelima ispod zemlje. Sve to kako bi dočekali priliku za ofenzivu i korak po korak oslobođenje svoje zemlje.
Posljedice rata dan danas vide se na nekim stanovnicima koji su bili žrtve američkog kemijskog oružja – Herbicida Agent Orange. Oni koji su bili u kontaktu s njime nerjetko su umirali od raznih bolesti, a novorođena djeca imala razne deformacije, bolesti, te često nisu doživjeli svoju punoljetnist. Ogromne površine đžungle i brojne šume trajno su uništene korištenjem te kemikalije. Osim tunela, War Remnants muzej u detalje opisuje i prikazuje što su sve proživljavali za vrijeme rata (nije za one slabijeg želuca).
Tri dana bila su mi dovoljna za upoznavanje Saigona i okolice, a sve više od toga bilo bi previše. Konstantna buka i kaos na ulicama ovog grada, jednostavno su previše za mene. Iako grad sam po sebi nije loš, pruža mnoštvo zelenila, odličnu i jeftinu lokalnu hranu, te tržnice gdje se prodaje sve od igle do lokomotive po smiješnim cijenama (s obaveznim cjenkanjem). Klasična vjetnamska jela kao što su Pho (juha s povrćem i noodelsima), prženi noodelsi s povrćem i mesom, pržena riža s prilogom ili Banh Mi sendvič skupa s pićem mogu se naći za 50.000 VND (2 Eura). A smještaj u pristojnom hostelu za 3-4 eura. Za snalažanje po gradu lako je koristiti jeftini javni prijevoz (buseve), ili Grab (azijska verzija Ubera).
Dalat
Nakon užurbanog i vrlo vrućeg Saigona, krenuo sam prema sjeveru, u 6h vožnje udaljeni planinski Đà Lạt, dašak Europe u Aziji. Grad na visini od otprilike 1400 mnv, pruža potrebno osvježenje od vlage i sparine tropske klime. Smješten na visoravni Lâm Viên u središnjem Vijetnamu, poznat je po svojoj ugodnoj planinskoj klimi, a nosi i nadimak “Grad vječnog proljeća“. Đà Lạt je popularna turistička destinacija, poznata po svojim slikovitim krajolicima, bujnim zelenilom, jezerima, vodopadima (Pongur i Datanla) i brojnim cvjetnim vrtovima.
Dašak Europe
Grad su osnovali i obožavali Francuzi za vrijeme njihove kolonijalne vladavine Vijetnamom. Koristili su ga kao mjesto za odmor od vrućih ljetnih dana, što se može vidjeti u arhitekturi na koju je značajno utjecao europski stil gradnje. Uz prirodne ljepote, Đà Lạt nudi i razne kulturne i povijesne znamenitosti, uključujući palaču Bao Dai, posljednjeg vijetnamskog cara, jedinstvene mozaicima popločene Linh Phuoc Pagode i brojne kolonijalne vile.
Popularan je i poznati Trg cvijeća te noćna tržnica gdje se može uživati u svakakvim lokalnim specijalitetima. Posebno me impresionirala tako zvana “Crazy House” i “Maze bar” koji dijele sličan dizajn. Prepuni su maštovitih labirinata stepenica, mostića i prolaza koji vode kroz tematske prostorije, svaka sa svojim jedinstvenim dizajnom kao iz neke lude bajke.
Đà Lạt je također zbog svoje blage klime, pogodan za uzgoj raznih kultura, posebice cvijeća, avokada, marakuje, manga, kave, čaja i raznog povrća. Zanimljivo je da možete isprobati i najskuplju kavu na svijetu, poznatu po tome da se dobiva iz kakice azijske divlje mačke Luwak. Mačku hrane zrnima kave koje ona ne može u potpunosti probaviti, pa zrna izlaze cijela s izmetom, očiste se i potom prže. Po meni ta kava, iako nije gorka, nije bila nešto posebnija od druge (salica dođe oko 5€), moje subjektivno mišljenje.
Sve lokacije, farme, plantaže mogu se obići na jednoj od tura skuterima koje možete bukirati u svakom smještaju u gradu. Tada vas lokalci povedu u istraživanje i upoznavanje tradicionalnih sela, zanata, farmi, te hrane.
Hoi An
U Dalatu sam proveo 3 dana. Nakon kojih sam se ludim noćnim sleeper busom (autobus sa krevetima na kat) zaputio prema 12 sati udaljenom obalnom gradu Hoi An. Prvih nekoliko sati vožnje promatram kroz prozor planinsku đžunglu, divljinu i visoke vodopade koji se sljevaju niz stme litice oko kojih vijuga jedina cesta. Udaljenosti između gradova su za naše europske standarde ogromne, svugdje di ideš voziš se minimalno 5-6 sati, ali isplati se.
Hoi An kao jedan od najvažnijih trgovačkih centara jugoistočne Azije u 15. i 16. stoljeću, odiše jedinstvenim spojem vijetnamske, kineske, japanske arhitekture. Njegove uske starogradske ulice, natkrivene tisućama šarenih lampiona i prekrasno očuvane drevne kuće zaslužile su mu mjesto na listi UNESCO svijetske baštine. Hoi An je također poznat po svojoj gastronomskoj sceni, autentičnim jelima kao što su Cao Lau, Mi Quang i bijeli knedli Banh Bao Vac. Osim toga na noćnoj tržnici možete naći razna druga jela, od slatkiša, palačinki s bananama, voćnih smoothija, do raznih sushija.
Noću, Hoi An se pretvara u bajkoviti prizor s tisućama lampiona koji osvjetljavaju ulice i čamce na rijeci Thu Bon. Lantern Festival, koji se održava na pun mjesec, poseban je događaj kada grad ugasi sva svjetla i zasvijetli samo pod svjetlom lampiona.
Možda najpoznatija stvar zbog koje ljudi dolaze u Hoi An, je veliki broj zanatskih trgovina, posebice krojačnica, gdje možete za 100-200 € kupiti cijelo odjelo izrađeno po mjeri. U dva dana bude gotovo, i stvarno je dobre kvalitete.
Prirodne ljepote
Za ljubitelje prirode, Hoi An nudi pješčane plaže poput An Bang i Cua Dai, gdje možete uživati u suncu i moru. Posjetiti možete šumu kokosa u tradicionalnim okruglim čamcima (pazite se scamova, vožnja nebi trebala koštati više od 120.000 VND, plus zicat će vas napojnicu na kraju). Ako ste fanovi arheologije, obližnji My Son, kompleks hinduističkih hramova iz doba Champa kraljevstva, pruža fascinantan pogled u bogatu povijest regije. Mene osobno su najviše impresionirale Marble Mountains, zelene planine unutar grada, prepune impresivnih špilja u kojima se skrivaju impresivni budistički hramovi. Super lokacija za kombinirati malo istraživanja, planinarenja, i uživanja u pogledu, daleko od buke kaotičnog prometa gradskih ulica.
Tri dana u svakom od mjesta u Vjetnamu idealno je za obići samu lokaciju, i istražiti većinu znamenitosti u okolici. Nakon tri dana istraživanja Hoi An-a krenuo sam kroz Da Nang (moderan grad poznat po plažama) prema Hue, nekadašnjem carskom glavnome gradu Vijetnama. Samo tri sata udaljenom od Hoi Ana.
Hue
Smješten na obalama rijeke Parfume, Hue je grad u središnjem Vijetnamu koji nudi bogatu povijest, kulturne znamenitosti i prirodne ljepote. Hue je najpoznatiji po svojoj bogatoj povijesnoj baštini. koja je najvećim dijelom koncentrirana unutar Carske citadele. Ogromnog kompleksa koji je nekada služio kao carska rezidencija. Izgrađena je početkom 19. stoljeća, uključuje brojne palače, hramove i vrtove, a UNESCO ju je 1993. godine proglasio svjetskom baštinom.
Ako posjetite ovaj grad preporučujm također istraživanje Carskih grobnica, monumentalnih grobnica vijetnamskih careva. Grobnice su razasute oko grada i pružaju fascinantan uvid u carsku prošlost ove zemlje. Dva dana s vođenom turom bukiranom u hostelu bila su mi dovoljno za obići ovaj grad i naučiti malo o carskoj povijesti Vijetnama. Prije odlaska na sjever zemlje, prema glavnome gradu Hanoiu. O čemu više u 2. dijelu ovog bloga o Sjevernom Vijetnamu.
