Mateo Solo putovanje u Egipat 3. dio – Kairo
Nakon još jedne duge noćne vožnje vlakom, nenaspavan, umoran silazim s vlaka oko podneva na badnji dan, i ponovno se nalazim u gužvi i vrevi ulica Kaira. Oko mene ponovno se nadvikuju ulični prodavači koji prodaju sve i svašta, od voća, povrća do tepiha i plahti, sve u krugu željezničkog kolodvora. Takav je život u Kairu, sve se odvija na ulicama, od shoppinga, jela i pića, do popravka automobila ili motora.
Pokušavam naći pogodno mjesto van prometne gužve za pozvati Uber. Za to realizirati potrebno je preći cestu sa minimalno 4 prometnih traka po smjeru, što u Kairu predstavlja poseban izazov. U gradu ne postoje pješački prijelazi, rijetki su semafori (tamo di postoje nitko i ih ne koristi i svi voze kako stignu), a gužva ne prestaje. Lokalci će vam reći da ne oklijevate prelazeći cestu, što zna biti zastrašujuće i stresno kada prelazite cestu a promet se neometano odvija oko vas i svi neprestano trube. Bitno je ne stati i ne raditi nagle pokrete. A za početak najbolje je preći cestu kada i neki lokalac dok se ne skupi malo iskustva i samopouzdanja. Nije potrebno dugo da prelaženje ceste u ovakvim uvjetima postane rutina, ali prvi put bogme nije lako.
Konačno stižem nazad u hostel, gdje me dočekuju ljubazni domaćini s kojima uz čašu kave dijelim iskustva i doživljaje iz južnog Egipta, te planiram što posjetiti sljedeća 2 dana u Kairu. Isto popodne posjećujem najstariji i najznačajniji arheološki muzej na bliskom istoku – Egipatski Muzej. On se nalazi nedaleko Hostela, i posjeduje ogromnu kolekciju starovjekovnih eksponata iz egipatske prošlosti, uključujući razne predmete i famoznu potpuno zlatnu masku faraona Tutankamona, te njegov sarkofag. Većina mumija (njih 22) je premještena iz Egipatskog muzeja u novi moderni Nacionalni Muzej Egipatske Civilizacije (NMEC), te su one danas izložene u sklopu izložbe „Kraljevske Mumije“. Oba muzeja se definitivno isplati posjetiti ukoliko vas zanima nešto više o povijesti Egipta i njegovih vladara. Nakon obilaska muzeja, odlazim na večeru i zasluženi odmor do sljedećeg jutra.
Koptski i Islamski Kairo
Jutro je, ne bude me ptice na granama, već trube automobila vječito zagušenih ulica Kaira. Ustajem i polako doručkujem dok pričam s recepcionarom i tjeram mačke običnom vodom koje žicaju za komad doručka. Naporne su poput uličnih prodavača u Gizi, ali dobronamjerne. Na Božićni dan odlučujem posjetiti koptski (pravoslavni) dio grada. Šarmantnu četvrt isprepletenu uskim uličicama i koptskim crkvama, te uličnim knjižarama koje prodaju većinom kršćansku literaturu na otvorenom. Nažalost većina znamenitosti tamo bila je zatvorena za turističke posjete zbog božićnog slavlja. Neke od značajnijih su tvrđava Babylon, Koptski Muzej, Crkva Presvete Bogorodice, te crkva Svetog Juraja.
U nastavku dana obilazim također povijesni islamski dio grada u kojem se redaju brojne impresivne građevine i džamije. Prva postaja je Citadela Kaira, utvrda koja se uzdiže na gradom i svojim zidinama, kulama, džamijama i njihovim minaretima dominira vizurom grada. Srednjovjekovna je to prijestolnica Egipatskih vladara. Zbog svoje očuvanosti i povijesne važnosti, kao cjelina s ostatkom Islamskog Kaira, uvrštena je na UNESCO listu svjetske baštine.
U njoj se nalazi jedna od najvećih džamija u gradu, džamija Muhammad Ali, s čije terase se pruža jedan od najboljih i najslikovitijih pogleda na Kairo. Osim citadele, cjelinu nekada zvanom centrom Islamskog svijeta čine najstarija džamija u Africi – Džamija Amr ibn al-Asa. Drugo najstarije sveučilište na svijetu – Sveučilište i džamija Al-Azhar, Al-Hakim džamija, te arhitekturom jedinstvene džamije Sultana Hassana i Al-Rifa koja se nalazi nasuprot. Za ulazak u svaku od njih potrebno je poštovati islamska pravila i ući izustih cipela, a žene maramom pokrite kose.
Souk Khan el-Khalili
U blizini navedenih lokacija nalazi se i nezaobilazni i najveći Egipatski souk (bazar) Khan el-Khalili. Labirint brojnih srednjovjekovnih uličica prepunih ljudi, te trgovaca koji prodaju sve i svašta na otvorenome i malim trgovinama. Od igle, lonaca, odjeće do začina, suvenira, nakita, nema što se ne može naći, i što vam neće pokušati prodati. Odlično mjesto za shopping i cjenkanje s trgovcima, koji nerijetko ponude cijenu 3 puta veću od realne, a vi nerealno nisku, pa se nađete negdje na sredini. Bude čak i zabavno svo to cjenkanje kada se malo ispraksirate, bitno je ne popustiti dok se ne dostigne željena cijena! Pravi je doživljaj vozeći se taxijem s nadvožnjaka autoceste gledati tisuće ljudi kako se probijaju raštrkanim i gustim uličicama, te okolnim trgovima koji okružuju souk. Obavezno posjetite ako putujete u Kairo!
Nakon cjelodnevnog obilaska i lutanja kroz Kairo, odlazim na večeru u jedan od najpoznatijih restorana u gradu zvanim El Prince, s ekipom iz hostela. Uz čašu svježe cjeđenog soka, degustiram mesne plate pečene na vatri ispred nas. Restoran je odličan i veoma popularan kod lokalaca zbog čega se za ulazak u većini slučajeva mora čekati slobodan stol. Punog želuca odlazim na spavanac jer sljedeći dan me očekuje razgled nekih od najbizarnijih mjesta u gradu.
Grad Mrtvih i Grad Smeća
Moj je posljednji dan u Kairu, nakon doručka i jutarnje rutine bukiram taksi prema Al-Azhar parku, zelenoj oazi prepunoj fontana, potočića i jezera unutar urbanog središta grada. Iz parka se pruža pogled na cijeli grad i citadelu s jedne strane, te slumove Grad Mrtvih i Grad Smeća s druge strane. Šetnja parkom pruža trenutak mira bez konstantnih gužvi, trubi automobila i uličnih prodavača. Nakon malo odmora i šetnje parkom, prelazim cestu i već ulazim u takozvani Grad Mrtvih. Ogromno siromašno naselje izrađeno na drevnom groblju, gdje danas živi na stotine tisuća stanovnika u nastambama izrađenim unutar mauzoleja i oko antičkih grobova.
Dom su tamo pronašli većinom siromašniji migranti i stanovništvo koje zbog ekspanzije i prenapučenosti grada jednostavno nemaju gdje drugdje živjeti. Unutar grada nalaze se tako improvizirane škole, trgovine, te kafići rasprostranjeni u nebrojenim uličicama ovog morbidnog naselja. Zbilja potpuni kontrast svega prije viđenog u ovom gradu. Šećući tim ulicama djeca se igraju u prašini i prljavštini, odjeća se suši između grobova, ljudi preživljavaju i snalaze se u njihovoj surovoj svakodnevnici. Tu nema “raskoši i privilegija” zapadne civilizacije na koja smo naviknuti. Kairo je prepun takvih suprotnosti.
Grad Smeća
Izlazim na suprotnoj strani grada Mrtvih, i nasuprot autoceste koja se nalazi ispred mene započinje koptsko naselje Manshiyat Naser, četvrt poznata kao Grad Smeća. Najprljavije je to mjesto koje sam u životu vidio. Odmah pri ulazu nailazim na hrpetine smeća svugdje oko prašnjavog i prljavog puta, odnosno ceste koja vodi kroz četvrt. Ulazeći dublje u naselje, smeća je sve više i smrad postaje sve nepodnošljiviji. Krovovi kuća, terase, garaže, unutrašnjosti kuća krcati su vrećama smeća koje iz svih dijelova Kaira donose ovdašnji stanovnici zvani Zabbaleen. Prenatrpani magaraci i kamioneti glavno su im prijevozno sredstvo. Sav prikupljeni otpad tada cijele obitelji sortiraju i zarađuju za život prodajući materijal koji se može reciklirati. Efikasnost je zapanjujuća, otprilike 90% otpada Kaira vrijedne ruke Zabaleena uspiju reciklirati, unatoč lošim i teškim uvjetima života s kojima su suočeni.
Na samom kraju svog tog smeća i prljavštine skriva se jedan jedinstveni dragulj zbog kojeg se vrijedi probiti kroz sve gore navedeno. A to je koptsko Svetište Svetog Šimuna. Jedinstveno po tome da je cijelo izrađeno u špilji izbušenoj u Mokattam planini. Veličina svetišta je neopisiva, spada u jednu od najvećih crkvi bliskog istoka. S 20 000 sjedećih mjesta ima veći kapacitet od zagrebačke Arene. Prepuno je zanimljivih kipova, te raznih scena i kapelica uklesanih u stijene. Definitivno vrijedi posjetiti ovo čudo skriveno u gradu smeća. Nakon obilaska cijelog svetišta, uzimam Uber koji me vodi nazad u hostel.
Najbolji restoran u gradu
Za večeru prije odlaska na let s nekoliko ljudi iz hostela odlazim u restoran Sobhy Kaber. Navodno jedan od najboljih na bliskom istoku, što definitivno potvrđujem. Lokalna Egipatska hrana i veličine porcije su odlične. Nude sve od kebaba, do zelenih juha, mesa od golubova ili deva, raznih umaka, svježe pečenog kruha… Sve što nepce može poželjeti, žao mi je što ranije nisam otkrio taj restoran jer hrana i usluga su fenomenalne. Preporučam svima isprobati lokalnu hranu upravo u tom restoranu. Da ne napominjem da me 5 sljedova hrane s pićem došlo samo nekih 10€.
Kraj
Sit nakon večere odlazim taksijem na aerodrom i polagano me standardno hvata depresija zbog povratka u rutinu nakon dva nezaboravna tjedna solo istraživanja Egipta. Svakako bi preporučio svima posjetiti ovu drevnu zemlju. Jer Egipat je danas sigurna destinacija, prepuna turista iz svih dijelova svijeta, te niti u jednom trenutku nisam osjetio nešto što bi moglo opovrgnuti to.
POVEZANO:
- Solo putovanje Egiptom – Giza, Saqqara i Dahshur Nekropole (1. dio)
- Nezaboravno krstarenje rijekom Nil (Luxor – Aswan) (2. dio)
Kairo, Egipat 2021.
