Mateo Jutro je 3. kolovoza 2021, neispavan prije svitanja krećem s prijateljima iz gradića Nowy Sacz, nedaleko slovačke granice prema nacionalnom parku visoke Tatre. Najposjećenijem nacionalnom parku u Poljskoj, odnosno planinskom lancu koji se proteže dijelom granice Slovačke i Poljske.
Nakon dvosatne vožnje prvim zrakama sunca otvara se pogled na vrhove Tatra, koji se kao iz bajke visoko uzdižu nad blagim zelenim brežuljcima. Tu se smjestio grad Zakopane, tradicionalne planinske drvene kuće raznih veličina i oblika u podnožju Tatra čine ovaj grad svjetski popularnom destinacijom. Tu započinje planinska cesta koja nas vodi prema parkingu Lysa Polana i Palenica Białczańska. Zadnjim točkama dostupnim automobilom prije ulaska u park (cijena parkinga otprilike 35 PLN – 7.5€ na dan).
Šetnica do planinarskog doma
Na parkingu usred sezone ogromna naravno gužva, i jedva pronalazimo mjesto. More ljudi čeka na ulazu za kupiti kartu (cijena 7 PLN – 2€). Srećom naplata ide dosta brzo te nakon 10 minuta čekanja u redu ulazimo u park. Početak staze veoma je lagan i bez nekakvog značajnijeg uspona. Prvih 7km šetnice ide asfaltom do poznatog jezera Morskie oko. Tolika je gužva da konstantno moramo obilaziti druge ljude. Po stazi srećem svakakve likove, obitelji s djecom, trkače, planinare, pretile Engleze koji se voze konjima upregnutim kočijama i hrpa ekipe u sandalama. Čak srećemo i pozdravljamo skupinu časnih sestri u punoj planinarskoj opremi, bog ih blagoslovio!
Nakon nekih sat i pol stižemo do planinarskog doma gdje se konačno otvara široki pogled na strme vrhove, borove šume i poznato jezero Morskie oko. Ispred mene pruža se pogled kojeg ću zauvijek pamtiti, boje, mirisi i pogled na vrhove s ostacima zimskog snijega ostavljaju bez daha.
Nakon panoramskog doručka i upijanja energije uz obalu jezera krećemo prema vrhu Rysy (2501m), najvišem vrhu Poljske. Odmah s druge strane jezera započinje kratki uspon koji vodi do drugog, višeg jezera Czarny Staw. Zaklonjena od vjetra i mirna voda kao ogledalo odražava litice koje se uzdižu nad njome, a pogled na Morskie oko s ove visine još više oduzima dah. Staza oko ovog jezera je još uvijek blaga, ali ubrzo kreće uspon i stazu omeđenu zelenom travom zamjenjuju sive stijene s tu i tamo malo vegetacije.
Uspon
Nakon sat vremena dobivanja na visini stižemo vidikovca Bula pod Rysami. Moj prvi vrh iznad 2000 metara. Pogled na oba jezera očarava, dok po okolnim stijenama divokoze pasu ono malo trave što niče između odronulih gromada kamena i siparu. Tu završava obična planinarska staza i započinje strm uspon nogama i rukama po stijenama, osiguran brojnim lancima za pridržavanje. Zbog gužve na stazi i zahtjevnog terena, stalno čekamo red za pristup lancima. Vodimo se onom starom planinarskom da valja prvo propustiti one koji silaze s vrha.
Ispred nas je još otprilike više od sat vremena ovakve staze. Dodatno nas usporava također vrijeme koje se polagano mijenja, i počinje lagana kiša. Stijene ne samo što su strme nego su sada i skliske. Potpuna magla nadvila se vršnim djelom ove planine i temperatura se spustila za dobrih deset stupnjeva s prije ugodnih 20°C. Da bi stvar bila zanimljivija jedan od oblaka donio je i kratkotrajnu tuču koja je dodatno otežala teren. Dvoumimo se da li nastaviti ili ne u ovakvim uvjetima, naposljetku odlučujemo odgurati još tih nekoliko stotina metara visinske unatoč vremenu koje se mijenja iz minute u minutu.
Pogled s vrha
Konačno stižemo na vrh gdje također vlada gužva. Još uvijek magla zaklanja većinu vrhova ali se lagano miče i nestaje, kiša također prestaje. Visoke Tatre nam tada poklanjaju dašak sunca i vedrine, taman dovoljno da se otkrije veličanstven pogled na vrhove i doline između njih, te jezera koje se formiraju u udolinama. Svi koji smo se našli na vrhu ostajemo bez daha, zahvalni na podarenom pogledu i isplaćenom trudu. Desetak minuta trajala je oaza među oblacima koji su se ponovno počeli sakupljati. Deset minuta sunca bilo je dovoljno sa se stijene osuše i značajno nam olakšaju povratak do jezera Czarny Staw.
Čim smo stupili na asfalt pokraj jezera i planinarskog doma Morskie oko, Tatre tužne zbog našeg odlaska ponovno počinju plakati. Kiša nas je tako pratila sve do auta, znači skoro dva sata bez prestanka. Pod dojmovima i impresionirani viđenim, ni kiša nam nije više mogla pokvariti kraj dana. Vrijeme u Tatrama je dokazalo svoju prevrtljivost, ali i pravednost, te nas nagradilo sjećanjima koje ćemo pamtiti cijeli život! Nisam mogao odabrati bolji prvi dvotisućnjak!
Poljska 2021.
