Roadtrip kroz središni i sjeverni Portugal
Nastavak na: Bijeg u veselije krajeve – Portugal Roadtrip 1. dio – Porto
Nakon 3 dana uživanja u Portu rentamo auto i odlazimo prema središnjem Portugalu. Sama vožnja kroz Portugal nije bila nešto posebno izazovna. Ljudi voze sporije od nas, znakovima označene kamere za brzinu u skoro svakom selu montirane na semafore i povišeni pješački prijelazi djeluju na ljude te svi voze poprilično normalno, iz mojeg kratkog iskustva vožnje po toj zemlji čak mogu reći poprilično bolje nego kod nas.
Prva destinacija bila je Costa Nova, maleni obalni gradić sa šarolikom kućicama na samome rubu pješčane lagune unutar koje se smjestio grad Aveiro nazivan „Portugalska Venecija“ zbog znamenitih gondola. Nakon lagane šetnjice uz kućice obojane prugasto raznim kombinacijama boja, nastavljamo hodati prema obližnjim drvenim puteljcima koji prolaze sve oko plaže i po pješčanim dinama oko nje. Kad smo se nagledali velikih valova i na skupljali raznih školjaka sa pješčane plaže, vraćamo se do auta i nastavljamo put prema Centro regiji, odnosno gradu Leiria iz koje ćemo kretati na daljnje ekspedicije po ovoj povijesno predivnoj regiji.
Cijela Centro regija broji nešto više od 2.300.000 stanovnika te neki od značajnijih gradova u ovoj regiji su Coimbra (4. najveći grad u zemlji), Leiria i Viseu. Jako veliki broj sela i gradića u ovoj regiji imaju neku vrstu drevnih fortifikacija, odnosno dvoraca oko kojih su se razvili, što čini ovu regiju jednu od povijesno najzanimljivijih u zemlji, posebice dio uz španjolsku granicu gdje se vodila burna prošlost u stoljetnim selima iz kojih se branila portugalska neovisnost. Niti nacionalnih parkova ne nedostaje tako se tu nalazi najviša planina u kontinentalnom Portugalu (Serra da Estrela Natural Park), planine Serras de Aire e Candeeiros, rijeka Mondego, laguna Aveira, veliki broj špilja, plaža, klifova itd.
Dolaskom u Leiriu za vrijeme večernjih sati, odmah uočavamo osvijetljen i šarmantan dvorac Castelo de Leiria čija je svrha bila štititi grad od napada maura u 12. stoljeću, dok on danas s vrha brda nadgleda grad koji se širi ispod njega. Prilazeći bliže samome centru grada uočavamo ogroman stadion Dr. Magalhães Pessoa izgrađen za potrebe europskog prvenstva u nogometu 2004 godine koje se održavalo u Portugalu. Od lokalaca saznajemo kako ponosno znaju za Hrvatsku, te kako se prisjećaju utakmice Hrvatska-Francuska koja se održala upravo na njihovom stadionu. Pronalaskom našega smještaja razgledavamo malo grad koji se burno priprema za advent, montiraju se lampice, postavljaju štandovi i kućice, šatori se pripremaju itd, već se osjeća se božićni duh u gradu. Umorni od sve te silne šetnje kroz uske uličice ovog lijepog gradića i rijeke koja prolazi kroz njega, odlazimo do smještaja i odmaramo se za sljedeći dan.
Castelo de Leiria
Nakon što smo se odmorili i pripremili za današnji dan, odmah nakon shoppinga u obližnjem supermarketu krećemo prema jednom malom ribarskom gradiću Nazaré, koji je smješten tik uz more, i tek nedavno stekao svjetsku slavu zbog ogromnih valova koji se tamo formiraju kada se poklope dobri uvjeti. Šetajući samim gradom svjedočimo kako teče život uz more, te kako bakice odjevene nošnju još uvijek suše ribu na plaži što je specijalitet toga kraja. Brojne zgrade naredane i zbijene uz plažu i mali trgovi popločeni kamenim mozaicima, daju neki poseban šarm ovom mjestu. Pješčana plaža tog gradića okružena je klifovima, i sama je ogromna pa ne mogu niti zamisliti koliko ljudi može stati ovu plažu za vrijeme turističke sezone. Pošto putujemo u jesenskim mjesecima većina plaže je bila prazna, te je na jesen i zimi glavni centar događanja u gornjem dijelu grada koji se nalazi na obližnjoj litici, do gore može se doći uspinjačom, pješice ili autom i pogled od gore je fenomenalan, vidi se cijeli grad uz plažu i ocean, te je puno super pozicija za fotkanje.
Uz tradicionalne kućice, crkvu i trg, brojni ljudi se spuštaju prema svjetioniku na rubu litice, šetnjom do njega uočavamo brojne ljude koji pokušavaju uhvatiti pokoji gigantski val fotoaparatima. Samim približavanjem i pogledom na snagu i veličinu valova koje smo tamo zatekli, stvarno ostajemo bez daha. Sa strahopoštovanjem gledajući na ocean s vrha svjetionika, u nevjerici pratimo desetak surfera koje sa vodenim skuterima vuču na te otprilike 10-15 metarske valove. Obilazeći muzej prepun doniranih dasaka za surfanje unutar svjetionika, posvećen tim surferima koji riskiraju svoje živote kako bi oborili rekord surfanja najvišeg vala (najviši surfani val na Praia da Norte bio je nešto viši od 30 metara), razmišljamo kako je ondašnjim moreplovcima bilo izazovno ploviti obalom uz Portugal prema otvorenom oceanu, te koliko moraš biti lud da probaš tako nešto kao surfanje na ovim ubojitim valovima.
Sljedeće destinacije nakon promatranja moći oceana, bile su nam 3 lokacije upisane na listu UNESCO svjetske baštine, a to su impozantni samostani i dvorci u mjestima Alcobaça, Batalha i Tomar. Sve se nalaze relativno blizu, te smo ih obišli sve u dva dana. Nakon gledanja valova zaputili smo se prvo u gradić Alcobaça kako bi posjetili Samostan Djevice Marije, odnosno prvu gotičku građevinu, te najznačajniji samostan u srednjovjekovnom Portugalu. Ulaz u sam kompleks se naplaćuje, zbog čega smo odlučili obići samo besplatan dio, to jest crkvu i prekrasno isklesane kamene sarkofage koji se nalaze u njoj. Isti dan obišli smo također gotički samostan u Batalhi, koji je danas jedan od najboljih primjera kasnogotičke (Manuelinske) arhitekture u Europi, iznutra i izvana isklesan impresivnim gotičkim elementima i tornjevima, definitivno se isplati platiti ulaznicu od desetak eura za posjetiti cijeli kompleks i nedovršenje gotičke kapele koje svejedno oduzimaju dah u svakome pogledu.
Kako bi zatvorili trokut UNESCO svjetske baštine, idući dan posjećujemo templarski Samostan Kristovog reda u Tomaru. Vožnjom do samog mjesta zaustavljamo se u mjestu Mira de Aire, gdje posjećujemo najveću i najpoznatiju špilju u Portugalu, odnosno Grutas de Mira de Aire. Cijeli kompleks špilja dug je oko 11km, dok je za posjetitelje otvoreno najzanimljivijih 600m za razgledavanje. Dekoracije koje je voda formirala urezujući vapnenačke stijene tisućama godina stvarno su impresivne, brojne prostrane galerije svojom veličinom i ljepotom potvrđuju zašto se ovaj kompleks smatra čudom Portugala.
Obilazak traje oko sat vremena i za to vrijeme morate proći čak 683 stepenice, bez brige sve je nizbrdo pa nije problem, a za gore ima lift na kraju obilaska. Nakon obilaska nastavljamo prema Tomaru i dvorcu unutar kojeg se nalazi Samostan Kristovog reda, koji je vrlo značajan zbog toga što su tamo obitavali templari koji su se nakon raspuštanja reorganizirali u Vitezove Kristova reda, te kao takvi značajno ulagali u pomorska istraživanja za vrijeme 15. stoljeća, što je kao rezultat dovelo do velikih geografskih otkrića. Sam pogled sa zidina ove utvrde je impresivan, a ulaskom u samostan moguće se izgubiti u brojnim hodnicima i klaustrima dekoriranim renesansnim, templarskim i gotičkim dekoracijama.
Po povratku prolazimo kraj veličanstvenog vijadukta kojim se dopremala voda u sam samostan čiji su lukovi u nekim dijelovima visoki čak 30 metara! Nakon predaha u povijest Portugala, usputno stajalište biva nam Fátima, jedno od najvažnijih svetišta rimokatoličke crkve na svijetu. Nismo mnogo vremena proveli tamo već smo samo obišli svetište i kupili suvenire, pa nastavili dalje prema našem smještaju. Poprilično komercijalizirano mjesto te osim svetišta i nekoliko kilometara udaljene špilje Grutas da Moeda nije nas posebice impresioniralo.
Kako se kraj cijelog puta bliži kraju odlučili smo provesti dan opuštajući se. Naš tip opuštanja značio je buđenje oko 8, u market Pingo Doce po sendvič i ostale potrepštine, pa put pod noge uz more prema Quebrada do Covinhos vidikovcu sa kojeg se pruža zapanjujući pogled prema obali oceana i strmim klifovima koji je omeđuju. Nakon kratkog stajanja i uživanja u pogledu, nastavljamo prema mjestu Foz do Arelho smještenome na samome kraju lagune Obidosa, čija plaža seže doslovno do kud oko vidi. Uzimamo priliku ponovno šetati pijeskom plaže i uživati u valovima i rijetkim zrakama sunca koje su probijale oblacima prekriveno nebo. Prava uživancija.
Foz do Arelho plaža
Nedaleko Foz do Arelho-a nalazi se kompletno zidinama utvrđeni gradić na vrh brda po kojem je laguna dobila i samo ime, odnosno grad Obidos. Veoma zanimljivo mjesto za posjetit, sa svojim kamenjem popločenim uličicama, specifično šarenim, te cvijećem ukrašenim kućama i utvrdom na vrhu oko koje se spajaju zidine koje okružuju grad. Podsjeća jako na naš Dubrovnik, ali je puno povoljniji i s manje turista. Posebno iskustvo je probati tradicionalno slatkasto alkoholno piće s bazom višnje zvano Ginjinha, piće se poslužuje u obliku shootova koji se umjesto iz staklene čašice ispijaju iz čokoladnih čašica koje se nakon ispijanja mogu pojesti.
Nakon ručka i obilaska grada, odlazimo do veoma zanimljivog parka skulptura Buddha Eden Garden, koji slovi kao najveći i najimpresivniji orijentalni vrt u Europi. Brojni kipovi i skulpture raznih životinja, ljudi, te bogova raštrkani oko jezerca koji se nalazi u sredini, doista impresivno očaravaju čari Azije i Budističke kulture. Ispunjeni mirnoćom kojom odiše ovaj vrt, vraćamo se prema našem smještaju u Leiriji za posljednje noćenje prije povratka kući. Ali zadnju noć sasvim neočekivano kreće otvorenje Adventa u gradu, te smo posljednju večer u gradu proveli šetajući kraj adventskih kućica, uživanju u božićnoj glazbi, razgledavajući ulice grada u sasvim novom lampicama ukrašenom ruhu. Niti kiša nije mogla pokvariti naše veselje, kao ni veselje gomile ljudi koji je prisustvovala svečanom otvaranju božićne sezone.
Sljedeće jutro uzimamo stvari i vozimo nazad u Porto, gdje nas čeka let za Treviso i lagana depresija pošto je sve nekako brzo završilo te sljedeći dan treba biti ponovno na poslu, te raditi do sljedećeg godišnjeg odmora iduće godine. Kao zaključak na kraju definitivno preporučam svima Portugal kao roadtrip destinaciju, i sigurno ću ga posjetiti opet čim se ukaže neka prilika!
Za kraj paljenje lampica za početak Adventa u Leiriji
Portugal 2021.