Bijeg u veselije krajeve – Portugal Roadtrip (1. dio – Porto)

20170924 122506 min scaled

I ove godine kao i svake treba negdje potrošiti sve dane godišnjeg odmora, osim toga treba nekako proslaviti i završetak studiranja i dobivanje diplome, te se konačno opustiti nakon nekoliko stresnih i mukotrpnih mjeseci. S time na umu ja i kolega s faksa odlučili smo kako bi bilo najbolje u ovim tmurnim i kišnim zimskim danima posjetiti malo topliji i sunčaniji dio Europe odnosno jednu od najstarijih europskih nacija a to je Portugal.

U sam Portugal stigli smo avionom iz Venecije (Treviso) niskobudžetnim avioprijevoznikom Ryanair. Sam put do tamo bio je vrlo povoljan te su nas pojedinačne povratne karte koštale svega 45€, a letjeli smo do tamo nešto manje od 3 sata, te tako sletjeli u Porto oko 23h.

Porto

Već iz samog aviona pri slijetanju pružao se pogled na koji oduzima dah na osvjetljene ulice grada Porta i brojne impozantne mostove koji spajaju jednu stranu grada s drugom preko rijeke Duoro koja teče kroz sam grad. U Portu živi otprilike 230.000 stanovnika i sa širom okolicom preko 1.7 miliona, što ga čini drugim najvećim gradom u Portugalu. U sam centar grada gdje se nalazio naš smještaj stigli smo poprilično modernim Metro vlakom koji kreće otprilike svakih pola sata prema centru i odlično povezuje grad sa širom okolicom (2€ karta od centra do aerodroma, gradska vožnja 1.2 – 1.6€). Puni iščekivanja i želje za razgledavanjem nakon polusatne vožnje silazimo na Trindade stanici nadomak centra grada. Šetajući se prema trgu Praça da Liberdade čuje se žamor i veselje iz brojnih ulica prepunih restorana, kafića i noćnih klubova, te ljudi koji se odlaze zabaviti u jednog od njih. Već na prvi pogled prema trgu otkrivamo zašto se smatra glavnim trgom u gradu, te kako se na njemu spaja tradicionalni i moderni dio grada s znamenitom neoklasičnom gradskom vijećnicom i njezinim 70 metarskim tornjem koji nadgledaju cijelu aveniju.

Gradska vjećnica

Zalaskom dublje u gradsku četvrt Bolhão, gdje se nalazio naš smještaj (oba smještaja 15€ noćenje u hostelu sa dvokrevetnim sobama) istu večer otkrivamo zašto Portugalce smatraju jednim od najdruželjubivijih europskih nacija. Tražeći tako ulaz u ulicu gdje se nalazio naš hostel, čija je jedna strana bila kompletno zatvorena zbog rušenja jedne zgrade, prilazi nam jedan stariji gospodin obraćajući nam se na engleski te nas pita dali tražimo hostel u ovoj ulici, i da je jedini ulaz u tu ulicu s druge strane te da se moramo uspeti paralelnim ulicama do druge strane i onda od tamo spustiti u našu ulicu. Na to mi mu se zahvaljujemo i čovjek sav veseo otiđe a mi sljedeći njegov savjet nalazimo naš hostel. Kroz cijelo putovanje bilo je brdo sličnih situacija u kojima bi nam neki lokalac uskočio i dao savjet gdje, što i kako posjetiti, probati, vidjeti itd. Nemojte se začuditi ako vam isto tako priđe netko i ponudi hašiš ili marihuanu, pošto su tamo te lake droge dekriminalizirane to je česta pojava, na što uljudno kažete ne hvala i oni će otići.

Sljedeće jutro prva stvar koju smo morali isprobati je famozni portugalski doručak uz preukusan, mogu reći meni osobno najdraži kolačić Pastéis de Nata i čašicu kave koju također bilo gdje pijete uvijek je odlična. Kad posjećujete Portugal te dvije stvari morate obavezno isprobati, a ako ste baš u Portu morate također na tu listu nadodati degustaciju njihovog slatkastog vina Porto u nekoj od brojnih svjetski poznatih vinarija koje se nalaze s suprotne strane rijeke Duoro (Vila Nova de Gaia). Odlučili smo se za doručak u jednom malom i uskom lokalu krcatom ljudi za koji se priča da ima najbolji Pasteis de Nata u gradu. Šećući se prilikom kroz ulicu Rua de Santa Catarina prolazimo pokraj brojnih brojnih raznobojnih zgrada popločenih pločicama raznih boja, uzoraka i motiva zvanih Azulejos, stvarno ih ima svugdje i prekrasne su, te kao takve potiču od Maura koji su okupirali područja ta Pirinejskog poluotoka u 13. stoljeću. Prolazimo također pokraj jednog od najljepših kafića na svijetu Café Majestic, u kojemu lokalci kažu da je čak J. K. Rowling dok je živjela u Portu pisala knjige Harry Potter-a. Šećući tako konačno dolazimo do Fábrica da Nata, gdje iako poprilična gužva pronalazimo slobodan stol i naručujemo po kolačić Pastéis de Nata i kavu (kava i kolačić su 1.5€). Sam ambijent lokala poprilično je zanimljivo dekoriran slikama grada iz prošlosti i kolačićima koji do kase stalno putuju po šinama na stropu u kalupima sa vjerojatno 40 kolačića u svakome. Pastéis de Nata bio je toliko ukusan da odmah naručujemo po još 4 komada (1€ komad) svakome. Ostale dane Fábrica da Nata postaje mjesto s kojim obavezno započinjemo dan.

Pasteis de Nata

Nakon doručka krećemo u obilazak grada, započinjemo šetnjom do Bolhão tržnice gdje doslovno možete kupiti svega od voća i povrća, ribe, pa do vina i raznih suvenira. S obavljenim shoppingom polagano se spuštamo kroz ulice Porta prema glavnome trgu kojeg smo večer prije posjetiti, te nastavljamo prema Clérigos crkvi i 75m visokom zvoniku sa kojega se pruža najbolji vidikovac na grad. Nedaleko tornja nalazi se također jedna od najpoznatijih destinacija u gradu, ispred koje je uvijek, bez obzira u koje doba dana dolazite kolona ljudi koja čeka ulaz, odnosno Lello knjižaru (5€ vaučer za ulaz koji možete iskoristiti za popust na kupovinu). J.K. Rowling je navela da su je bajkovite stepenice upravo iz ove knjižare inspirirale za famozne pomične stepenice mističnog dvorca Hogwartsa. Istražujući Porto uočavamo brojne jedinstvene trgovine u kojima se prodaju razne portugalske slastice, tako da ako ste ljubitelji morske hrane možete bez problema isprobati recimo kolač od bakalara i sira, ručati bakalar s krumpirom ili kupiti konzervu ribe i tune u specijaliziranim trgovinama koje prodaju ništa drugo osim toga!

Lello knjižnica
Famozni zvonik s najboljim pogledom na grad

Na svakom uglu divimo se popločenim i cvijećem uređenim zgradama i crkvama, te brojnih ulica, ali najviše u sjećanju na pločice će mi ostati São Bento željeznički kolodvor na kojemu je kroz umjetnost oslikavanja pločica prikazana povijest Portugala i scene ruralnog života domaćeg stanovništva. Cijeli Porto tako daje neki odušak nekog prošlog vremena kojeg pojačavaju stvari poput brojnih starinskih vintage tramvaja, povijesne arhitekture, i opuštenog načina života.

Sao Bento

Ukoliko volite obilaziti crkve, u Portu ćete naići na njihov veliki broj, od njih po meni najzanimljivije koje morate posjetiti bili bi gotičko-barokna Katedrala Porta (Sé do Porto – ulaz u crkvu je besplatan, a kloštar se naplaćuje 3€), blizu koje se također nalazi ostaci povijesnih gradskih zidina oko koje se razvio sam grad. Te najznačajniju gotičku crkvu u gradu, zaštićeno pod UNESCO svjetskom baštinom, odnosno Crkvu Svetog Franje (Church of São Francisco – 7.5€ ulaz). Njezina barokna unutrašnjost, i ogromne podzemne katakombe jedna su od obaveznih lokacija u gradu, te se definitivno isplati izdvojiti nekoliko eura za ju posjetiti.

Katedrala
Crkva svetog Franje

Spuštajući se brdovitim ulicama grada, dolazimo do same obale rijeke Duoro prepune usidrenih tradicionalnih drvenih Rabelo brodova, koji su nekad služili za transport ljudi, hrane i posebice vina iz Duoro doline do grada Porta koji je bio važna trgovačka luka za trgovanje vinom sa Englezima. Dok danas ti brodovi primarno služe za turističke obilaske grada, kao i razne degustacije vina i večere. Sam dio grada uz obalu naziva se Ribeira te je kao takva turistički najzanimljiviji dio grada, slikovite raznobojne fasade, male uske uličice, ulični zabavljači i svirači, brojni kafići i restorani čine ovaj dio grada odličnim za odmor od šetnje brdovitim ulicama Porta. Sam povijesni značaj i očuvanost ovog dijela grada prepoznat je od strane UNESCO-a, te je uvršten 1996 na listu UNESCO kulturnog nasljeđa čovječanstva. Porto je povezan sa drugom stranom rijeke impresivnim dvoetažnim  Dom Luís I. mostom otvorenim 1886 godine, čiji je arhitekt bio praktikant poznatog Gustava Eiffela, zbog čega Eiffelov toranj i ovaj most dijele poneke sličnosti. Prelazeći most sa gornje etaže širi se pogled prema cijelome gradu i Ribeiri, te brojnim mostovima koji povezuju ovaj grad, te je uz to jedna od najboljih pozicija za oslikavanje grada.

Ikonični most

Prelaskom mosta dolazimo u grad Vila Nova da Gaia, dom poznatih vinarija po kojima je ovaj grad doživio svjetsku slavu. Sve je započelo ratom između Britanije i Francuske u 17. i 18. stoljeću, što je dovelo do embarga na uvoz vina iz Francuske, čime su Britanci morali pronaći naći novi izvor za uvoz kvalitetnog vina. Krećući tako sa uvozom novoga vina iz Portugala, koje bi u početku ukiselilo prije nego bi stiglo u Britaniju, Britanci odlučuju dodati malo brandyja kako bi produljili vijek trajanja ovog vina. To je dodalo poseban slatkast okus Portu koji se toliko svidio Britancima da je postao jedan od najpoznatijih desertnih vina u Britaniji ali i svijetu. Ovaj dio grada poprilično je brdovit stoga nedaleko gornje etaže mosta postoji panoramska žičara s koje se pruža pogled na brojne vinarije i cijelu Ribeiru. Ukoliko odlučite posjetiti neku od vinarija, morate prije rezervirati turu s vodičem u većini od njih, makar postoje pojedine kao što je Taylor i Croft vinarije gdje možete doći i degustirati vina po želji bez rezervacije.

Panorama sa mosta na Porto

Što se tiče hrane i pića u Portu, osim tradicionalnih milion načina pripreme Bakalara i raznih drugih morskih specijaliteta, posebno se ističe jedno jelo koje možete probati samo u Portu a to je jedan od najneobičnijih sendviča zvan Francesinha. Nakon napornog i izuzetno zabavnog surfanja (15€ – 2.5h surfanja sa instruktorom i kompletnom opremom) u 14 °C hladnom oceanu na kilometarskoj pješčanoj plaži Matosinhos odlučili smo pojesti nešto na brzaka, i malo istražujući naišli smo na to svjetski poznato jelo. Na prvu smo mislili da je 8€ puno za sendvič od kojega ćemo biti gladni vjerojatno nakon pola sata, ali ispalo je da smo se gadno prevarili nakon što nam servirka u kafiću Café Santiago donijela tanjur sa ogromnim sendvičem koji se sastojao od kruha, šunke, goveđih odrezaka, kobasica, prelivenim sirom i jajem na oko, te sve to potopljeno umakom od piva uz dodatak pomfrita koji savršeno pristaje u samome umaku. Vau, koja bomba, toliko dobro i zasitno da smo se jedva micali ostatak dana, čak smo taj dan i preskočili večeru. Umjesto večere Francesinhu smo zalili pivom iz pivnice Fábrica Nortada gdje možete vidjeti njezin proces izrade, te isto tako popiti popriličnu dobru pivu.

Nezaboravna ali odlična kalorijska bomba zvana Francesinha

POVEZANO:

  1. Portigal roadtrip 2.dio – središnji i sjeverni Portugal (Kroz gradove: Nazare, Leiria, Tomar, Alcobaca, Obidos)

Porto, Portugal 2021.

Mateo

Putnik, planinar i biciklist uvijek u potrazi za novim avanturama. Nalazile se one u drugoj državi, kontinentu, ili susjednom selu, apsolutno je nebitno. Tu sam da ih podjelim s vama.

Preporučeni članci