Izazovan uspon na Skutu (2532 m) - Kamniško Savinjske Alpe

Drugi dan vikend avanture u slovenskim alpama bio je rezerviran za uspon na Skutu – 3. najvišem vrhu Kamniško Savinjskih Alpi. Za razliku od subotnjeg uspona na Grintovec koji je bio tehnički relativno jednostavan, doći do Skute nije bilo tako lako. Izazovnija je i mnogo nepredvidljivija od svog višeg susjeda.

Sipar, strme stijene, duboke padine i staza koja vrluda oko njih nisu za one manje hrabre. Dok sam uspon na nju nije preporučljiv ukoliko vremenski uvjeti nisu idealni i stijene po kojima se potrebno uspeti suhe. Svakako uz dozu opreznosti i prijašnjeg iskustva, ovaj vrh prava je poslastica, a vidici koje pruža čak su spektakularniji on onih na Grintovcu.

2. Dan – Planinarenje od Cojzove koče na Skutu

Drugi dan počeo sam dosta rano, prije nego je zapržilo sunce. Već nakon jutarnje kave u 6:20 krećem hodati. Prevladava mir, tišina i svježina ranoga jutra koju lagano prekidaju prve zrake užarenog jutarnjeg sunca. Kompletna suprotnost od gužvi koje su prevladavale na Grintovcu dan ranije.

Staza prema Skuti 1 — Ovdje skrećemo desno prema Skuti

U početku je potrebno krenuti istom stazom kao i za Grintovec, sjeverno od Kokrškog sedla. Na križanju nekih 200m od Cojzove koče ovoga puta potrebno je skrenuti desno, prema vrhu Skuta. Nakon kratkog uspona kroz klekovinu, otvara se prekrasan pogled na nju i okolne vrhove, te zelenu dolinu Kamniške bistrice.

Staza tad nakratko oštro silazi nizbrdo, uz pokoju postavljenu sajlu, te klinove za lakši prelazak strmine. Krajolik prepun zanimljivih kamenih formacija, klekovine i travnatih dijelova, dom je brojnim preslatkim sviscima koje usput možete sresti kako se sunčaju na kamenju.

Strmi silazak koji nastavlja strmim usponom – Skuta u pozadini

Svizac uživa — Strmi silazak koji nastavlja strmim usponom – Skuta u pozadini

Bivak Pavla Kemperla

Kratki silazak ubrzo nastavlja uzbrdo, uz kamene litice koje vode do modernog Bivka Pavla Kemperla. Skloništa za 8 ljudi smještenog na rubu travnate visoravni okružene vrhovima Grintovec, Skutom i dolgim hrbetom koji ih povezuje. Nisam mogao slikati iznutra jer je ekipa unutra još spavala, jedino mogu reći da je lijep, opremljen strunjačama za spavanje, te plahtama.

Položeniji dio staze nakon bivka — Prvi pogled na bivak Pavla Kemperla

Nakon skloništa na prvom raskrižju potrebno je skrenuti lijevo u smjeru Mlinarskog sedla, te zatim nakon nekih 700m na sljedećem desno prema Skuti. Postoji i izazovnija opcija planinarenja do Mlinarskog sedla i ferrate preko dolgog hrbeta, što sam ipak ostavio za neki drugi put. Sve je dobro označeno putokazima i markacijama tako da nema straha od pogrešnog skretanja.

Položeniji dio staze nakon bivka 3 — Položeniji dio staze nakon bivka 2

Cijeli ovaj dio oko nije nešto osobito strm, već gotovo ravan uz blagi uspon što ga čini idealnim za kratak odmor nogu. Kako je visoravan dosta travnata, velika je vjerojatnost da će te usput sresti divokoze ili čak veličanstvene kozoroge – po kojima je Slovenija poznata. Stvarno su impresivni za vidjeti!

Škakljivi dio uspona – sipar pod dolgi hrbet

Ubrzo dolazim podno litica dolgog hrbeta i neugodnog sipara ispod njih. Ovaj gotovo položeni dio najzahtjevniji je na cijeloj ruti, te jedan krivi korak može rezultirati završetkom u provaliji. Preporuka je dolaskom do prvog sipara staviti kacigu jer osim sipara, opasnost stvaraju i divokoze, koje lako mogu nokautirati pokoji kamen i izazvati odron s visokih litica iznad vas.

Sipar u ne baš najboljem stanju — Najteži dio neugodni sipar

Tih tristotinjak metara potrebno je proći vrlo sporo i oprezno, posebice na dva mjesta po nekih 10 m gdje je glatka stijena posipana siparom vrlo skliska. Ne bi preporučio ovaj ovaj dio po mokrom vremenu, posebice jer nakon sipara slijedi dio penjanja po strmim stijenama. Kratak penjački dio lakši je od sipara, ali zahtjeva korištenje ruku i nogu dok štapovi nisu baš od koristi.

Za dvadesetak minuta izlazi se na greben, gdje se spaja ferata s dolgog hrbeta. Tad je potrebno krenuti desno, na zadnji relativno položeni i nezahtjevan dio staze do same Skute. Ovdje se otvara savršen pogled kako na vrh Skute, tako na cijeli greben prema Grintovcu. Dolina Jezerskog, Karavanke i dalje Austrija, kao da su na dlanu.

Pogledi sa staze prema Skuti — Skuta ispred mene položeniji i lakši dio staze

Vrh Skuta (2532 m)

Nakon zadnjeg blažeg uspona, konačno dolazim vrh. 2 sata i 45 minuta nakon kretanja iz pl. doma. Potpuna tišina, bez vjetra, bez ikoga na vrhu, omogućuju mi maksimalnu uživanciju. Prekrasni prizori teški su za opisati tako da ostavljam samo par slika koje govore sve. Triglav, Veliki vrh Karavanka, Velika planina, Grintovec, Kalški greben, samo su neki od vrhova koje prepoznajem u ovome moru planina.

Pogled s vrha Skute prema Turskoj gori, Brani itd

Grintovec — Pogled s vrha Skute prema Turskoj gori, Brani itd

Odmor na vrhu ne bi bio potpun bez nekog jela i nadoknade izgubljenih kalorija. Ovoga puta počastio sam se linoladom i krekerima, mogu samo reći da sam otkrio savršenu planinsku kombinaciju!

Silazak

Kao i uvijek, uživancija na vrhu prekratko traje zbog dugog silaska koji još treba savladati. Do auta sam se vratio istim putem, preko Kokrškog sedla nazad u dolinu Kamniške bistrice, za otprilike 4h. Mogu reći da me hladna voda izvora Kamniške bistrice vratila nazad u život i rashladila tog vrućeg popodneva. Samim time završio je još jedan težak, ali savršen alpski vikend!